Recenzija knjige: Prije nego što se kava ohladi (Before the Coffee Gets Cold #1)

Published on 20 July 2021 at 17:03

Autor: Toshikazu Kawaguchi
Izdavač: Egmont d.o.o., 2021.
S njemačkoga prevela: Branka Grubić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica   

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Funiculi Funicula neobičan je i legendaran tokijski kafić. Čaroban je, ako ćemo iskreno! U njemu su stol i stolac, a tko za njega sjedne može otputovati u prošlost i u njoj se može zadržati samo onoliko koliko je kavi potrebno da se ohladi. Kako funkcionira sve ostalo na vama je da provjerite u ovoj kratkoj i lijepoj priči satkanoj u četiri različite životne pripovijesti.

„Ljubavnici“, „Bračni par“, „Sestre“ te „Majka i dijete“ dijelovi su romana koji na vrlo jednostavan, ali lijep način pričaju priče njihovih protagonista. Bez obzira što je roman jasno odijeljen, pisac je jako zanimljivo i domišljato spojio sve u jednu smislenu i cjelokupnu priču. Način na koji je to napravio mi se svidio jer volim kada nije sve očekivano, predvidljivo i linearno. Likove bih, iskreno, rado bolje upoznala, no i iz ovog kratkog djela doznali smo dovoljno, kako bismo se s njima povezali i razumjeli ih.

Svi smo mi slojeviti i sigurna sam da se ispod svakog našeg idućeg nivoa skriva dublja i zamršenija priča. Isto je i s likovima u ovom romanu koji nose cijelu priču za koju bih rado čitala i nastavak, kako bih doznala gdje ih je ta njihova kava odvela. Knjiga je ovo o životu, o odlukama koje donosimo i s njima živimo, ponekad usklađeni, a ponekad i ne; knjiga o kajanju, knjiga koja nas golica mogućnošću odlaska u prošlost i pokušajem razrješavanja svojih tereta i tuga koje nosimo sa sobom, a nismo ih se na vrijeme uspjeli riješiti.

Voda teče od gore prema dolje, tako želi zakon gravitacije. I osjećaji podliježu nekoj vrsti gravitacije. U prisutnosti osobe prema kojoj osjećaš prisnost i s kojom dijeliš emocije, teško je lagati. Istina uvijek želi izaći na vidjelo. Osobito ako pokušavaš prikriti tugu ili povrijeđenost. Pred strancima ili površnim poznanicima mnogo je lakše prikriti tugu.

Ova knjiga će vas potaknuti na razmišljanje o cijeloj toj ideji povratka u prošlost. Sigurna sam da ćete se zamisliti nad mogućnošću da se možete vratiti u određeno vrijeme i reći ono što niste kada ste trebali, napravite ono što ste htjeli pa ipak zaključili da to nije pravi potez, iako vam nakon toga isti visi nad glavom svaki dan. Što biste pokušali promijeniti ili reći nekome kada biste se mogli vratiti u prošlost? Hm?

Da ne bi sve bilo ovako „jednostavno“, kafić ima i nekoliko pravila kojih se morate pridržavati kako bi sve započelo, trajalo i završilo u najboljem redu, a najvažnije je da sve obavite prije nego što se kava ohladi. Simpatično smišljeno, na prvu besmisleno i bespotrebno s obzirom na regule, a opet goruće i poticajno za umiriti srce i dušu. Sigurna sam da ova knjižica ima i nedostataka, ali s obzirom na kratkoću u kojoj imamo više glavnih likova, donosi nam i više nego što sam se nadala.

Ugodno sam se iznenadila zaklopivši ovu knjigu jer kompleksnost je ispoštovana i ponudila nam je sve što bi jedan roman morao. Zabavila sam se, razmišljala, osjetila ljubav i empatiju, tugu i sreću koje su nagnale i suzu u oko. Nije bilo plitko, dosadno, šturo i „ofrlje“, čak štoviše! Ovo je jedan od onih romana koje bih preporučila za jedno lagano čitanje koje vam neće pružiti ispraznost i brz zaborav, već toplinu u srcu i nadu u budućnost.

 „No Kazu i danas vjeruje da se nešto može promijeniti, bez obzira na teret koji je na nama u sadašnjosti. Samo se moramo odvažiti.

Ocjena: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.