Recenzija knjige: Djevojka od milijun dolara - Priče iz kuta

Kratke priče i novele, originalno objavljene pod nazivom „Užad gori“ su kasnije dobile ime po najpoznatijoj između njih sedam. Djevojka od milijun dolara poslužila je kao ideja za scenarij i osvojila srca gledatelja i kritičara. Ta priča je bila pun pogodak. No, nije bila jedina dobra koja je pripovijedala o boksu iza kulisa. Svaka od njih u zbirci ima svoje čari koje se podvuku pod kožu i s kojima se proživljava put glavnih likova.

F.X. Toole je pseudonim boksačkog menadžera i "ranara", Jerryja Boyda. Doživotni poklonik boksa neke je od svojih iskustava pretočio u realne retke bez pretjerane patetike, ali s velikim poštovanjem prema cijelom boksačkom svijetu. „Ostao sam poklonik boksa tijekom godina jer su me znanost i umijeće borbe fascinirali koliko i ljudi koji su se usuđivali staviti svaki gram tijela i duše u nju. Gubitnici u boksu dojmili su me se kao i prvaci, jer su se izložili potpunom riziku u posve jednakoj mjeri.“  

Osobno nisam osoba od sporta, pogotovo ne od boksa. Jednostavno ne razumijem kako netko svjesno može drugog pojedinca ozljeđivati. Sva ta krv, znoj, razderane arkade, slomljeni nosevi, napuknuće rebara, unutarnje krvarenje i ostale raznorazne ozljede; svjesno nanošenje boli drugima. Tučnjava, nasilništvo, bolovi? NE! Čak i na filmovima okrećem glavu kada je scena u ringu. Jednostavno su mi takve scene odbojne. E, sad... Pozadinske, životne priče, priče „iz kuta“, to je nešto sasvim drugo.

Životi koje upoznajemo, likovi koji dobiju svoje osobnosti, emocije, pogled na život, upornost, snagu i volju za napredovanjem me uvijek uspiju zaokupiti. Tako je bilo i u ovim kratkim pričama i novelama. Nisam to očekivala pošto baš nisam ni osoba od novela. Ovo je drugi put da su me priče, iako kratke, uspjele uvući u priču i potaknuti mi emocije. Na taj način su mi opet pobile uvjerenje da sam više od klasičnih romana. Predrasude se lagano tope po pitanju formata pripovijedanja.

Istina, na vrlo hladan, sirov način, ali uvjerljivo. Stilski bez uljepšavanja, kratko, jasno, skoro pa i neemotivno pisano, ja sam ipak doživljavala likove. Svu njihovu borbu, ne samo u ringu već i u životu. Njihov put ka vrhu. Toole mi je uspio približiti sport tako da sam ga uspjela malo bolje razumijeti i s time više cijeniti. Ne kažem da sam postala pobornik nasilja i nanošenja boli, jer nisam. Ovdje su me pozadinske priče vodile i zadovoljile čitalačka htijenja.