Recenzija knjige: Lov na zlotvora (Robert Hunter #10)

Deseti dio serijala s Robertom Hunterom. Prvi put da je jedan od dijelova nastavak nekog prethodnog. „Lov na zlotvora“ nastavlja se na šesti dio pod imenom Zlotvor. Kada su likovi i zaplet rađeni po istinitim događajima riječ "zlotvor" nije dovoljno teška, grozna, nevjerojatna, hladna ili šokantna. U ovom dijelu se sve to samo nastavlja. Lucien Folter svoj bijes nastavlja dijeliti sa sebi intelektualno vrlo sličnim, sa svojim prijateljem, detektivom Robertom Hunterom. Inteligentno, domišljato, krvavo i bezdušno, za žanr koji predstavlja, savršeno.

Svaki nastavak s detektivom Hunterom se realno može čitati bez obzira na sve ostale dijelove. U svakom dijelu Carter nas podsjeti na bitne detalje koji su potrebni za popratiti priču te se bez problema u nju možemo upustiti. Roberta je odgojio otac jer je majku izgubio još kao dijete. Škola mu je uvijek bila dosadna i nije predstavljala nikakv izazov. Njegova inteligencija mu je utabala put te je sa svojih petnaest godina maturirao s najvišim ocjenama. Kao posebno nadareni student primljen je na sveučilište Standford, vodeći fakultet psihologije u Americi.

Nije mu u životu sve bilo med i mlijeko. Zbog svog žgoljavog izgleda i cijele svoje čudne pojave nije privlačio pažnju cura, već nasilnika. Maltretiranje ga je natjeralo da se povuče u sebe i pobjegne među knjige, u svim mogućim žanrovima . „... knjige su mu davale neku vrstu magične moći. Knjige su postale njegovo utočište, njegovo sigurno mjesto... njegov štit protiv tuge koju nije uspijevao ni shvatiti ni kontrolirati.“  Promjena u životu nastala je kada je krenuo trenirati borilačke vještine i fizički dobivati na težini.

S nepunih dvadeset godina diplomirao je psihologiju, s dvadesetitri godine diplomirao je biopsihologiju i analizu kriminalnog ponašanja. To je bio početak njegove karijere. Zaposlio se u policiji, napredovao i postao najmlađi detektiv koji je dodijeljen Specijalnom odjelu za ubojstva. Unutar tog odjela razvila se posebna elitna jedinica za sva ubojstva počinjena s velikom brutalnošću i sadizmom (ultranasilnim zločinima). Robert Hunter je bio vođa te jedinice. Ma tko ga ne bi volio!?

Tako jednostavno pisano i objašnjeno da se čita kao kada gledamo neki dobar, napet film. Scene nam se odvijaju ispred očiju jedna za drugom, a listovi ispod prstiju (ili u mom slučaju ekrana) lete jer se ne može dočekati idući preokret. Pročitala sam sve za sada prevedene dijelove ovog serijala i svaki je ekstra napet, šokantan, realan, pa onda i težak. Nema ovdje pripovijedanja u rukavicama, sve je eksponirano i ogoljeno, tako da nije za svačiji ukus. Onima koji vole navedeno, ovaj serijal će biti melem na ranu s obzirom da na tržištu ima toliko loših trilera.

Robert Hunter, kao lik je inteligentno osvježenje, koji je i u ovom dijelu dobio sebi ravnopravnog suparnika. „Nisam siguran, ali mogu ti reći ovo – ono što Lucien naziva „igrom“, svi drugi nazivaju „sedam krugova pakla.“ Njihova nadmudrivanja i cijeli njihov komplicirani odnos proteže se kroz cijelu knjigu i čitatelje uvlači u njihov svijet. Zavrzlame, pripreme zločina smišljene u detalje, ali i prijateljstvo, ljubav, snalaženje, naklonost, obogaćuje cijelu priču.