Autor: Cecelia Ahern
Izdavač: Profil Knjiga d.o.o., 2019.
Prijevod: Davorka Herceg-Lockhart
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Prošlo je sedam godina od kada je Holly izgubila svoga supruga. Gerry joj je u prvoj godini samoće pomogao svojim pismima preživjeti te strašne dane. Kako je ona uspijevala živjeti svaku iduću i kako joj je u životu sada, spisateljica nam odaje u ovom lijepom nastavku. Holly se „posložila“. Radi u dućanu rabljene odjeće uz svoju sestru i uživa u tome.
U ljubavnoj je vezi, okrenuta prema budućnosti s vjerom u sebe. Smogla je snage i na podcastu s temom „Kako govoriti o...“, kojeg vodi njena sestra, progovorila o tome kako je na nju utjecala smrt i sve što je uz nju išlo. Njezina prošlost će svakom čitaocu pokazati da u tami uvijek ima i nade.
„Ljudska bića imaju neutaživu želju za bogatstvom, statusom i moći, ali najviše gladuju za ljubavlju.“
Svi se sjećaju priče P.S. Volim te iako je od onda prošlo više od deset godina. Kada je izašla u papirnatom izdanju, uskoro je dobila i svoju jako dobro prihvaćenu ekranizaciju. Filma P.S. I Love You (2007), s Hilary Swank i Gerardom Butlerom u glavnim ulogama, sigurno se svi još dobro sjećaju. Ako to nije bilo opis ljubavi, ne znam što je.
Knjiga je imala svoj početak, sredinu i kraj i sumnjam da je netko mislio da bi mogao osvanuti nastavak. Ako tako gledamo, nastavak stvarno nije bio potreban. Cjelina je postignuta i zašto nešto dirati i, kako uvijek bude, bespotrebno narušiti ravnotežu. Ali...
Onima koji vole likove, onima koji vole ljubav između Holly i Gerrya, onima koji vole nadu i vjeru u budućnost bez obzira na težinu života, nastavak će biti realan i smislen. Obožavateljima spisateljice kojima je pružen još jedan njezin naslov, k tome nastavak kultnog P.S. Volim te, ovo je pravi dar.
Osobno volim stil i način pripovijedanja Cecelie Ahern, volim tu njezinu lijepo doziranu čarobnost između stranica. Pozitiva koja isijava iz svake njezine priče, bez obzira na težinu okosnice, uvijek me uspije raznježiti i izvući iskrenu emociju. Kod knjiga i filmova, meni to igra veliku ulogu za ukupni dojam.
„Jer na kraju krajeva, to je ono što svi mi želimo. Da se izgubimo, da ne zaostanemo, da nas ne zaborave, da zauvijek ostanemo dio čak i onih trenutaka koje ćemo propustiti. Da ostavimo svoj trag. Da nas se sjećaju.“
Holly i dalje živi iz dana u dan, trudi se biti sretna i zadovoljna s onime što ima. U tome kroz što ona prolazi, što joj život nosi, svi možemo pronaći dio sebe ili nekoga iz naše okoline. Ta prisnost čitatelja i teme tjera na suosjećanje i razumijevanje. Kroz što glavni lik prolazi u ovom dijelu govori o svakodnevnim stvarima, uz svakodnevnu želju za boljim danom koji nije uvijek onakav kakvim ga ona zamišlja.
Nije savršena, ali daje sve od sebe da bude svoja: „Moram prestati osjećati tako duboko, ali ne smijem biti neosjetljiva; moram nastaviti sa životom, ali ne i zaboraviti; moram se veseliti, ali ne ignorirati tugu; moram se otvoriti, ali ne i ovisiti; moram rješavati stvari, ali ne predugo razmišljati; moram se suočavati, ali ne napadati; moram eliminirati, ali ne unišavati; moram biti nježna prema sebi, ali i snažna.“.
Ono što je savršeno je informacija da nam stiže ekranizacija potvrđena i od strane glavne glumice Hilary Swank. Ovo će ipak biti nastavak dostojan prvog dijela, kako književnog, tako i filmskog. Baš se veselim! P.S. pripremite papirnate maramice!
„Možeš posjeći drvo, ali ne možeš uništiti ono iz čega je izraslo i sav život koji je iz njega potekao.“
„Smrt nam je čitavo vrijeme na dohvat prstiju, ali mi ne želimo ići k njoj i ona nas ne želi uzeti. Smrt nas ne gura, ona nas hvata u padu.“
„Moram se prisjetiti da je svako „zbogom“ imalo svoje „zdravo“. A nema ničega ljepšeg od toga „zdravo“.“
Add comment
Comments