Recenzija knjige: Kraljevstvo

Mirni planinski kraj bi bio idiličan za odrastanje. Do određenih im je godina, na prvi pogled i bio. Braća su odrastala skupa dok mlađi, Carl, nije otišao čim je za to smogao priliku, s čime se stariji brat Ray morao pomiriti. Mislio je da je to zauvijek, dok se Carl jednog dana samo nije pojavio kući.

Ovako napisano ukratko o čemu se radi u ovoj knjizi, izgleda vrlo nevino i svakodnevno, ali kosturi iz prošlosti će biti dovoljni da se sve zahukta. Neće samo prošlost izaći na vidjelo, upoznat ćemo braću i nećemo se razočarati kako je priču zapleo i raspleo slavni Jo Nesbø.

Koliko sam uspjela vidjeti, u manjini sam kada se među čitačima priča o poznavanju djela i rada dotičnog pisca. Da, da... Meni je ovo njegov prvi roman, prvo susretanje s velikim kraljem krimića. Znala sam da je već vrijeme da nešto njegovo pročitam i odlučila sam se za „stand-alone“ roman, s obzirom da je saga s Harryjem Holeom predugačka da bih se ulovila s njom u koštac za prvi susret. Za još bolje upoznavanje vjerujem da će mi njegovo iduće štivo biti Doktor Proktor, romani za djecu.

S ovime na umu, nemam s čime usporediti i reći je li bolje ili gore od bilo kojeg drugog njegovog romana. Mogu samo reći kako mi se svidjelo pročitano, gledajući na „Kraljevstvo“ kao na zasebno, odvojeno djelo, što ono i jest.

Zanimljivo mi je kako pisac šara po žanrovima, a još zanimljivije što ga hvale za svaki njegov uradak. Skidam kapu i priznajem da je i to jedan od razloga što se s njime nisam ulovila u koštac prije. Nisam htjela ostati razočarana. Najčešće ostanem kratkih rukava i s upitnikom iznad glave s razvikanim i hvaljenim piscima i njihovim romanima. To je bio razlog zašto sam vrlo oprezno krenula s „Kraljevstvom“, nisam pročitala ni sinopsis, već zaronila među stranice bez ikakvih očekivanja. Odlična odluka!

Lijepo nas, polako, Nesbø vodi kroz priču u sadašnjosti, ali vraćajući se u prošlost razjašnjava puno, vješto držeći nam pažnju. Bez obzira što je knjiga „debeljuca“, stil je taj koji nas „obmanjuje“ i ne vidimo taj „problem“, osim kada se ruke umore od držanja knjige u krevetu prije spavanja. Željela sam znati sve odmah! Zašto su braća takva kakva jesu, što je to što je do toga dovelo, zašto je Carl otišao pa se onda i vratio...

Sve sam htjela znati i to mi je bio znak da sam se uvukla u priču. Rado bih dublje zašla u seciranje određenih situacija, odluka i osobina likova, kao što bih rado i o kraju porazgovarala. Ljudske priče uvijek potaknu na samopropitkivanje.

Ne želim se više osvrtati na radnju, to prepuštam vama da sami otkrijete. Najljepše je kada sami otkrivamo i doznajemo dubinu likova, povezanost sa sporednim likovima i kako je (u ovom slučaju) planinski kraj sve skupa uokvirio. Osjetila sam hladnoću, vidjela ptice, namirisala snijeg, a onda i proljeće, vidjela svo to zelenilo kao da sam tamo. Promišljanja o životu i svemu što on nosi bilo je iz različitih kuteva, i često me nagnalo na razmišljanje.