Recenzija knjige: Iscijelite svoj um

Published on 2 November 2021 at 13:15

Autorice: Mona Lisa Schulz, Louise L. Hay
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2019.
Prijevod: Aleksandra Barlović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ono što ova knjiga želi postići kroz studije slučaja u klinici Sve je dobro je nadahnjujuće, iscjeljujuće i svakako informativno na različitim nivoima. Dr. Mona Lisa koristi svoju medicinsku intuiciju za utvrđivanje problema u širokom rasponu raznih povijesti bolesti, a nakon toga ona i Louise nude rješenja i afirmacije koje će pokušati pomoći pri vraćanju balansa. Kombinacija, ako se mene pita, za 10!

Dopustite si prihvatiti dobro neovisno o tome mislite li da ga zaslužujete ili ne.

Uvijek me raduje naučiti nešto novo, propitkivati sebe i svoje viđenje i mišljenje spram života, situacija, ljudi, s ciljem zdravijeg pogleda na sve skupa. Neki pojmovi i načini razmišljanja s kojima sam se susrela u knjizi su mi poznati, no ovdje sam se, odmah na početku zaustavila razmišljajući. Imamo li mi svatko po barem jednu dijagnozu, samo što nismo testirani?

Osamdesetih godina mogli ste imati dijagnozu ADHD-a – poremećaja manjka pozornosti. Potom je u devedesetim netko mogao pomisliti da bolujete od Aspergerova sindroma. Na početku 21. stoljeća mogli bismo reći da patite od bipolarnog poremećaja tipa II. Kakva će vaša dijagnoza biti  do 2020. ili 2030. godine? I koji će vam lijek propisati? A i dalje je posrijedi isti mozak!

Gledajući na problem laički, ovo me zateklo. Nevjerojatno je koliko se ista dijagnoza promijenila s godinama, iako je to i dalje „ista“ dijagnoza. Koliko takvih istih situacija imamo danas? Ono što me tješi je to da rješenja i pomoć oko problema idu naprijed, pa samim tim kako god nazvali „problem“ rješenje će biti detaljnije i fokusiranije, nadam se onda i lakše rješivo.

Još se nisam susrela s kombinacijom koju u ovoj knjizi nudi doktorica Schulz i ideja mi se svidjela. Vjerujem da smo svi čuli za Louise L. Hay i njezin princip života uz afirmacije. Schulz na svoje dijagnoze, medicinske intuicije, kombinira i Louisine afirmacije. Ona to od milja zove Bermudski trokut i objašnjava ga na način da prvo identificiramo određeni scenarij u svojem životu, zatim identificiramo emociju i onda identificiramo zdravstveni problem koji situacija obuhvaća. Osobno bih iz ovih stopa na razgovor s doktoricom i njezinom intuicijom jer individualan i osobni rad doprinosi jako dobrom rezultatu.

Koliko ima nas, toliko ima i dijagnoza, tj. toliko ima različitih tegoba, problema, toksičnih odnosa i sl. One osobe i njihove tegobe koje u knjizi upoznajemo preko doktorice, iz njezinog sjećanja, rijetko da su pogođene za neku drugu osobu. Ja sam se iz tog razloga teško povezivala s tim dijelom cijele priče. Subjektivno gledano, imala sam neki početak pa mi je falila sredina i onda sam dobila kraj. U globalu je sve jasno, ali neprimjenjivo u cjelosti svakoj individui. Pa kako bi ni bilo? Kolika bi ta knjiga onda morala biti?

Moramo otpustiti prošlost i oprostiti svima, uključujući sebe.

Nama preostaje pohvatati sve ono što nam se čini blisko, što smo prepoznali kao svoje i pokušati to mijenjati na dane nam načine. Osnova svih osnova je: „Da bismo doista iscijelili svoj um i uspostavili zdravlje, moramo istodobno liječiti mozak i tijelo. Zapravo, isjeljivanje uma je shvaćanje da su tijelo i um samo dijelovi cjelovitog bića.“ Svi već znamo da nismo samo tijelo. S tim gore jer tijelo ne može biti dobro ako um nije u balansu. Komplicirana smo mi bića, sve više se čudim i oduševljavam onime što spoznam da jesam.

 

Nemojte okrivljavati svoje roditelje. Svi smo žrtve žrtava, koje su nekako i same bile žrtve. Nisu vas mogle poučiti onome što nisu znale.

Ova izjava je onaj dio koji kod uma moramo posložiti, svatko sam za sebe. Nekima, sigurna sam, to ne predstavlja baš nikakvu ulogu niti razmišljaju o tome, dok se onima drugima sve vrti baš oko tog životnog centra, oko obitelji. Ili nam je to oaza mira, ljubavi i sreće ili je čisto dijametralno suprotno. Ovi drugi imaju puno više „posla“ održati sebe zdravim u svakom pogledu. Često je i strah prisutan, naučeni smo bojati se, a kako kaže Louise Hay: „Zamislite kakve bi nam bile mogućnosti da nije straha!“ Gdje bi nam bile granice?

Knjigu bih preporučila onima koji inače vole poviriti u ovakvu vrstu literature. Pronaći će za sebe nešto, to je sto posto sigurno. Ono što mi se jako svidjelo je što na kraju ima kazalo koje nas upućuje na afirmacije po tegobama, sve na jednom mjestu. U par Louisenih knjiga imam prekonekoliko zabilježenih rečenica za koje smatram da su mi potrebne. Ovdje je to lijepo sve na jednom mjestu! 

To su samo misli, a misli su promjenjive.

Ocjena: 7/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador