Autor: Hiromi Kawakami
Izdavač: Egmont d.o.o., 2021.
Prijevod s engleskoga: Marija Perišić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Iako je meni svaki dan ljubavni nisam od ljubića, ali sam zato od kvalitetnih ljubavnih priča. Onih priča kod kojih ne znaš sredinu i kraj, pročitavši prvu rečenicu prvog poglavlja. „Deset ljubavi...“ definitivno nije jedan od klasičnih ljubavnih romana, teško mi je čak reći ni da govori o romantičnoj ljubavi kako sam navikla, iako poznavajući Japance i njihovu suzdržanost, nije me to previše iznenadilo.
Ovaj roman je priča o ljubavi, a ujedno i neobična biografija čovjeka po imenu Yukihiko Nishino, ispričana kroz intimne ispovijesti deset ljubavi njegova života, gdje svako poglavlje donosi priču jedne žene. Za svaku od žena on je, savršen ljubavnik, zagonetan čovjek s kojim je ipak teško biti u obvezujućoj ljubavnoj vezi.
Sve su one htjele upoznati Nishina, htjele su shvatiti njegov život, njegove postupke i njegove izbore. Jesu li one dokučile tko je, hoćete li vi dokučiti, morat ćete posegnuti za ovim romanom i doznati.
„Kako voljeti nekoga a da se ne oslijepiš? Ne moramo li svi ugađati jedni drugima, spuštati gard i – barem malo – umanjiti sebe da volimo dugoga?“
Volim razmišljati o ljubavi, volim samu sebe propitkivati kako bih što bolje shvatila cijeli taj pojam ljubavne veze. Što je ključ uspjeha? Postoji li uopće? Koliko se moramo prilagođavati jedno drugome? Gubimo li na taj način svoju suštinu?
Nisam oduševljena izvedbom, ali jesam idejom: deset je žena, svaka na svoj način, voljelo jednog čovjeka. Izvedba je po meni trebala biti više osjećajna, nedostajale su mi emocije, toplina. Srećom, na ovakvu vrstu stila me pripremio naslov „Prije nego što se kava ohladi“ - Toshikazu Kawaguchi, iako je dotični roman uspio iznjedriti neku od potrebnih emocija u danim trenutcima. Naučeni smo, okruženi i svakodnevno uronjeni u puno toplije, dublje i osjećajnije priče. Naš odgoj, naša okolina i u konačnici, mi sami, baš iz nabrojanih razloga očekujemo i tražimo takvu vrstu pripovijedanja.
Koliko god je bilo drugačije, interesantno je otkrivati potpuno suprotnu književnost i otvorenog uma uroniti u ono što nam nudi pa pronaći smisao pokušavajući gledati napisano iz njihove perspektive.
Očekivanja su obično jako loš start ulaska u neki novi papirnati svijet, i izbjegavam taj način kretanja gledanja ili čitanja, no u ovom romanu je to jednostavno tako. Hladno, suzdržano, kratko i sažeto objašnjeno ono što se želi iskazati. Nema previše okolišanja ili „čitanja između redaka“. Ono što nam je spisateljica htjela reći, napisala je i točno je takvo.
„Sve je mnogo lakše kad kažeš što doista misliš.“
Ušla je u odnose, u razmišljanja žena i muškaraca, pokušala dokučiti očekivanja obiju strana kada je u pitanju ljubavna veza. Podsjetilo me na momente na nekakav vodič, šture smjernice, čista objašnjenja određenih situacija iz pogleda najčešće žene koja priča svoju priču vezanu uz glavnog lika. Ono što mi se svidjelo jest način na koji su, žene koje pričaju o glavnom liku, voljele i kada ljubavi više nije bilo. Nisu prikazane slomljenima, bez nade u budućnost. „Posložile“ su se i krenule naprijed, što je po meni odlična poruka svakome tko ima slomljeno srce. Nije lako, ali može se, kao i sve što nam život donese.
Što je to što nas drži skupa? Najčešće nisu iste potrebe/stvari već to moramo sami dokučiti. Ne vjerujem da je moguće napisati knjigu, ljubavnu knjigu, koja će svima odgovarati sadržajem i načinom kako je pisana jer čitajući, gledamo sve navedeno kroz svoje oči, kroz sebe i svoju dušu.
Ono s čime se također slažem jest sljedeće: „Ne možeš kupiti njihovu sreću... Jedino što ih može usrećiti su one same.“
Nije ovo rješenje samo za jedan spol, rješenje je za sve nas. Sve! Kako bismo bili najbolji mogući partneri prvo moramo biti zadovoljni sa sobom. Tada znamo što ne želimo i učimo što želimo. Svoji smo i kao takvi spremni za ljubav koju će netko točno takvu tražiti i s vremenom i pronaći.
Otkrivajmo drugo i drugačije u životu, u književnosti, čitajmo i gledajmo ponekad izvan inače udobnih okvira, budimo radoznali i upoznajmo različitost, koja će onda biti temelj razumijevanja i način izbjegavanja predrasuda. Ovo je deset pravila ljubavi koje nam je htjela prikazati jedna od najcjenjenijh i najuspješnijih japanskih autorica, dobitnica brojnih nagrada. Drugačije je i baš takvo interesantno.
„Osobe koje su predobre da bi bile istinite pobuđuju u drugima mržnju.“
Add comment
Comments