Autor: Salman Rushdie
Izdavač: Vuković&Runjić, 2021.
Prijevod: Saša Stančin
Recenziju napisala: Ivana
Svijet u kojem živimo zagađen je i neredan, i to i ekološki i moralno. Teško ga je opisati bez da se zađe u kaotično, nadrealno, apsurdno. Nisu samo dovoljne činjenice i stvarnost da ga se opiše. Treba posegnuti za pomoćnim (književnim) sredstvima da se to učini. Gledajući tako, Salman Rushdie napravio je dobar posao s „Quichotteom“ koji je bio i u užem izbori za nagradu Man Booker 2019. godine.
Prije svega, odmah na početku vidimo da nas čeka nešto urnebesno, smiješno, intrigantno i nadasve odvažno. Ubrzo nas duge i rijetko prekinute rečenice, kao i količina likova, događaja, informacija i svega živoga doslovce počinje polako izluđivati, ali i dalje nas zabavlja i zanima što će se dogoditi.
Ismail Smile, odnosno Quichotte, zbunjeni je ali uglađeni farmaceutski prodavač koji ostaje bez posla i koji kreće na putovanje koje će ga, nada se, dovesti do srca mlade TV zvijezde Salme koju nikad nije upoznao, ali joj šalje pisma i nada se da će ih ljubav spojiti. To njegovo uvjerenje da će ljubav naći put oblikuje cijelo njegovo biće i dominira njegovim životom u svim aspektima, a postaje i misao vodilja cijele knjige.
Na tom putu učini si društvo i stvori si sina Sancha (čitaj: izmislio ga je). Jer, uvjeren je, opet, da je upravo na nebeska tijela svojom upornošću ostavio snažan dojam pa su mu udovoljili na način da mu je jedne vruće kolovoske noći na sjedalu automobila osvanuo sin za kojim je godinama čeznuo.
Još jedna naglašena misao vodilja cijele knjige je, kako vidimo iz primejra, da živimo u dobu u kojem je sve moguće. Baš kao i Cervantes, i Rushide donosi prikaz svijeta i pojedinca u njemu, koji ga, unatoč tome da je cijeli iskrivljen, iskrivljuje još više na svoj sumanut način. Ideali su neosnovani, metode ostvarenja ciljeva nerealne, ali ne tako daleko od toga, i realan svijet koji ih okružuje nije ništa logičniji. Pa je zapravo teško uopće razlučiti fikciju od moguće stvarnosti.
Cervantesov Don Quijote je poludio od viteških romana, a Quichotte od trash kulture prisutne na televiziji i društvenim mrežama. Spomenuta parola kojom se vodi da „živimo u svijetu u kojem je sve moguće“ daleko od istine zbilja nije.
No odmah pri početku otkrivamo da će Quichotteova i Sanchova priča biti priča u priči indijskog romanopisca – Brata, ilitiga Sama DuChampa – koji nas malo po malo upoznaje sa svojom životnom i svojom obiteljskom pričom.
Mnoge su paralele povučene s aktualnim problemima u svijetu. To su primjerice neprijateljstvo između i unutar naroda, pogotovo SAD-a, UK-a i Indije, zatim netolerancija, ugnjetavanje, rasizam, mržnja i isključenost koji su ponajviše usmjereni na manjine, migrante i nemoćne.
Teško je jednoznačno promatrati ovaj roman, budući da nudi nekoliko opcija tumačenja, poput vidne intertekstualnosti, ismijavanja svijeta koji zavidi i živi u zabludama, analize političkih previranja i općenitih nepovoljnih društvenih prilika itd. A onda se može promatrati i kroz autorov život koji je također indijskog podrijetla i koji je na glasu kao kontroverzna i osebujna ličnost. I nema točnog odgovora, roman se može promatrati kroz sve te linije. Jer takav je i život, zamršen i kompleksan. No ono što ćete sigurno dobiti u ovom romanu je to da ćete se dobro nasmijati.
U duhu Rushdieova magijskog realizma, rečenice teku glatko, ne umaraju iako imaju sve predispozicije za to :D – duge su, prepune nabrajanja i raznih referenci. Ipak, nekad je svega, od stila do bizarnih situacija, malo previše, kao da se autor želio dotaknuti svega mogućega i nemogućega. No kako god da bilo, Quichotte je jedinstven, odvažan i nezaboravan.
Add comment
Comments