Autor: Pavla Horáková
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2021.
Prijevod: Suzana Kos
Recenziju napisala: Ivana
„Kada se dvoje ljubavnika upozna, zaruče se i njihove kolonije bakterija. Još i prije nego što jedno drugo predstave roditeljima, pobratimi se njihova mikroflora. Navodno u organizmu imamo nekoliko kilograma bakterija. Utječu na naše ponašanje, upravljaju našom takozvanom slobodnom voljom. Možda nas jedne drugima privlače njihove evolucijske potrebe, a ne naše jedinstvene karakteristike. Trebala bih u svoje istraživanje simpatija uvrstiti brisove iz raznih otvora. Pri poljupcu dvoje ljudi sjedinjuje se sva zoološka vrta. Možda se međusobno malo i potuku.“
Roman češke spisateljice Pavle Horákove uistinu je čudnovat i čudesan. I na prvi pogled, a onda i na sljedeće, jasno nam je zazidan raznim teorijama o (ne)svakodnevnim životnim pojavama, a da su mu nosivi stupovi sagrađeni od praznovjerja, snova i magije. A naravno, najpoznatiji stanovnik je ljubav.
„Gledala sam ga i nisam se mogla sjetiti kada sam posljednji put nekoga voljela. Od određenih godina samu sam sebe uvjeravala da onoj stvarnoj, zreloj ljubavi nije potreban žar. Da se radi o miru, povjerenju, ugodi, pouzdanosti.“
Glavna junakinja Ada znanstvenica je koja radi u neobičnom Zavodu za interdisciplinarne studije čovjeka i upravo radi na jednom znanstvenom projektu koji se bavi temom subjektivne percepcije uzajamne vizualne kompatibilnosti. To znači da brojčano mora pokazati koliko je točno da automatski privlačimo i da se sviđamo drugoj osobi ako je i ona nama simpatična, i obratno. Istini na volju, dobrano se muči s njim, ali barem je iskrena u svojim planovima jer se želi baviti temom koja je nadahnjuje i s kojom će biti emocionalno povezana, odnosno imati barem nekog doticaja iz života. A kad se radi o zapažanju i tumačenju prvih mahom fizičkih dojmova o osobi koja nam se sviđa, e tu svi vjerujem imamo svoje čudesne priče. :D
„Od njega mi je ostalo samo nekoliko rupa od tipli u zidu i otvorena rana na mjestu gdje se jednom nalazila vjera u ljude. Rado bih mu jednom zaračunala naknadnu za propušteni život.“
U priču se i umiješa nepoznati muškarac čiji nestanak i pokušaj pronalaženja i razvijanja teorije o tome gdje je postaje njezin glavni pokretač. Naravno, uz to pratimo sve doživljaje na njezinom poslovnom i privatnom planu i pratimo je kako razglaba o svemu i svačemu, ali obavezno uvijek u kombinacijama broja tri koji se proteže kroz četrdeset jedno poglavlje knjige. Tako slušamo o jutarnjim depresijama, ludilu i kvantnoj mehanici; o Mozart-kuglama, glistama i proročanstvima; o Schrödingerovu psu, mudroj seljakovoj kćeri i toploj kadi.
Svi se mi ponekad sigurno opominjemo da previše razmišljamo kada zamišljamo koliko smo hrane dosad pojeli u životu i u kakvu bi prostoriju sve to stalo, no Ada to radi cinično, zabavno, ali u pozadini svega uvijek ljudski i osjećajno, svojstveno jednom čudnovatom (ženskom) biću. Inače, sve vrvi od snova, čudnovatih članaka o događajima na predjelima Šumperka i ponavljajućeg vremena i uvijek ih svakom novom stranicom rado čekamo, a oni nas nikada ne iznevjere.
Budućnost je zadatak koji podsvijest rješava noću, a da bi uopće funkcionirala ljudska psiha, potrebna je barem mala količina stresa i neizvjesnosti. No kad se kockice namjeste na pravu stranu, ode i veliki dio tereta koji nosimo na leđima i nastupe periodi bistrine i mira. Od oporavka slomljenog srca do pospremanja kreveta na ulici, autorica mahom vješto donosi sve čari i čudnovatosti čovjeka u ovom kaotičnom svijetu.
Add comment
Comments