Autor: Shannon Lee
Izdavač: Planetopija d.o.o., 2021.
Prijevod s engleskog: Petar Vujačić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Ako želimo ostvariti naš ljudski potencijal, ne možemo si dopustiti da budemo samozadovoljni ili nepokretni – moramo pronaći put naprijed i neprekidno se dopunjavati i osvježavati.“
Dvadesetak godina rado virnem, prolistam, čitkam, pročitam, progutam, primijenim ono što pronađem u knjigama poput ove. Nisam nikakav majstor, ekspert ili visoka razina učitelja u duhovnosti, filozofiji i sličnim segmentima života. Ono što jesam je: znatiželjna, voljna učiti, truditi se, živjeti bolji život koliko je to moguće. Rado poslušam tuđe savjete koji mi ponekad i ne odgovaraju, ali ne odustajem od njih već ih pokušavam prilagoditi sebi ako smatram da će mi neka tehnika pomoći.
Nisam lakovjerna i rado provjerim da bih sudila. Ne drži mi vodu kada netko nekoga uči nešto, a sam ne vidi sebe kojemu je potrebna ista ta pomoć. Moja logika mi to ne dozvoljava. Kako me možeš učiti nečemu u čemu ni ti nisi dobar? Rado poslušam onoga tko se borio i dalje se bori, ali napredak se vidi jer individua dalje istražuje i daje sve od sebe da bude bolje. Onoj osobi koja je pobijedila sebe i uz sve tegobe uspjela doći do zavidne razine sretnog i ispunjenog života, rado pružam priliku da mi ponudi svoje znanje.
„Dok učimo kako se prilagoditi, možda zaboravljamo kako se boriti za vlastitu jedinstvenost. Zaboravljamo kako biti prirodan i kako davati glas i izraz vlastitoj duši. Tijekom razvoja postajemo svjesni i oprezni, i zato moramo vježbati povratak sebi sve dok naposljetku ponovno svjesno ne uzmemo ono što nam je oduvijek pripadalo – našu slobodnu, izražajnu i temeljnu prirodu.“
Bruce Lee majstor borilačkih vještina, filmska i kulturna ikona. Nije mi stran jer sam „odrastala“ uz njega slušajući priče mog oca koji je i sam vlasnik crnog pojasa (Shotokan), kao i poznavatelj joge i istočnjačkih teza vezanih uz tu vrstu vještina. Kao mala sam rado u očevom društvu gledala Bruce Leejeve filmove sa svim vrstama vratolomija. Sada rado pročitam njegove pisane odlomke o filozofiji koju je utkao u svaku poru svog života.
„Moj otac je rekao: „Biti uravnotežen znači manje-više biti nepomičan. Djelovanje je, stoga, umijeće ili metoda izbacivanja iz ravnoteže kako bismo se kretali naprijed, učili i razvijali se.“
Istinski je tužno koliko kratko je njegov život trajao, ali je također nevjerojatno koliko je znanja iza sebe u tako kratkom roku uspio ostaviti. Jako mi se činilo interesantno što je njegova nasljednica, njegova kći, odlučila pisati o filozofiji svog oca kojeg je izgubila u svojoj četvrtoj godini. Otišao je i više se nije vratio, a ona je imala još dvije godine do prvog razreda osnovne škole. Čega se to ona, u tim godinama, mogla sjećati? Što je to ona mogla naučiti, upiti, zaključiti da bi s nama sada podijelila tu mudrost? Drago mi je da su moji prvi upitnici brzo preoblikovani u izjavne rečenice.
„Ima darova koji su iznikli iz gubitka. Smrt je ozbiljna učiteljica života, podučava što znači biti živ, kako je sve nestalno, koliko toga dragocjenoga postoji, kako malo vrijede negativnost i mržnja.“
Djeca poznatih roditelja najčešće sretnici, bez brige i bez pameti, furaju kroz život potpuno drugačije gledajući svijet od nas ostalih „smrtnika“. Novac, slava, bezbrižnost, sigurnost i ostale sretne okolnosti rijetko iznjedre težak život, drugačiji svakako, ali uvelike perpektivniji ako ga se zna iskoristiti. Ideja ove knjige, razlog zašto je Shannon Lee odlučila napisati ovu knjigu nije samo bila ostavština njezina oca. Čitajući knjigu zaključila sam da ona sve što danas radi i ono što ona jest, može zahvaliti svojem ocu. Sviđa mi se što je knjigu pisala njegova, baš ona za koju bi čovjek rekao kako je sretnica biti njegova nasljednica. Bez brige i pameti...
„Za pogreške trebamo biti zahvalni zato što nema učenja ako ništa ne pođe ukrivo. Bez učenja nema širenja na višu razinu postojanja.“
Nježne godine pa onda i adolescentske kada je izgubila i svojeg starijeg brata Brandona, njoj su pružile desetljeća psihičke rastrojenosti (dijagnoze depresije) koje je najprije morala prepoznati, a onda se uhvatiti s istima u koštac kako bi ih nadvladala. Istina je, dakle bila nešto potpuno drugo i drago mi je da je podijelila svoje viđenje oca jer mi se čini da joj je svo istraživanje i bavljenje Bruce Leejem pomoglo da u konačnici pomogne sebi.
Dopustite si zalutati u ovu priču jer ćete, bez obzira na svoje predznanje o duhovnosti, sigurno pronaći zanimljive dijelove života Leejevih iz kojih možete učiti. Uvidite veličinu skromnog, a opet s razlogom velikog života i budite voda...
„Um mora ostati otvoren i nepomućen prethodnim spoznajama, vjerovanjima ili prosudbama kako bi bio sposoban primati.“
„Hrabrite se najbolje što znate, učinite to zabavnim, lijepim ili osobitim te tako stvorite pozitivnu i opipljivu vezu s putom koji je pred vama.“
„Nevolja vas šokom podiže na više razine ako si dopustite nadići trenutačne okolnosti.“
Add comment
Comments