Recenzija knjige: Sobarica

„Kada pretpostavljate, varate sebe i druge.“

Kada vam se zadnji put dogodilo da čitajući krimić zaboravite na najbitniji dio? Je li vam se uopće dogodilo da ste zaboravili da čekate razrješenje priče tako što ćete doznati tko je krivac? Meni nikad! Uvijek „ganjam“ kraj kako bih baš TO doznala. Do ovog romana...

Iskreno, završetak knjige mi je mogao biti i bez te informacije, jer sada kada sagledam, priča o dvadesetpetogodišnjoj Molly i o njezinom životu mi je bila dovoljna. Ne kažem da mi nije drago da smo doznali sve što smo morali doznati, ali Molly mi se ovdje pokazala kao najbitniji dio.

„Svijet je ljepše mjesto kada ga se gleda kroz spektar boja, a ne samo crno i bijelo. U tom novom svijetu ima mjesta za različite verzije i varijacije, za nijanse sivoga.“

I ne čudi, ona je glavni lik ovog krimića. Posebna je to duša koja vodi jednostavan život, društveno i socijalno drukčija, naivna, iskrena i često nesvjesna događaja oko sebe. Sobarica je u luksuznom hotelu i uživa u svom poslu. Ljubav prema čišćenju, redu i čvrstim pravilima naučila je i naslijedila od svoje bake koja ju je odgojila. Ako netko može vratiti sobu u savršeno stanje nakon bilo kakvih „situacija“ koje su se u njoj dogodile, onda je to ona.

Život joj se preokrene naopačke kad otkrije mrtvo tijelo gosta u svojem redovitom obilasku soba. Tiha, nenametljiva, nevidljiva sobarica Molly morat će se prilagoditi novonastaloj situaciji mijenjajući svoje standardne, svakodnevne, iste navike i pokušati naučiti živjeti sa svim novostima koje joj je nevjerojatna situacija donijela.