Autor: Defne Suman
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2021.
Prijevod: Maja Tutavac
Recenziju napisala: Ivana
„Svi mi živimo u posuđenu vremenu, ljubavi moja. I nitko ne primjećuje da mu se kraj brzo primiče.“
Jedne blage rujanske večeri 1905. godine, u gradu koji je prvo bio Smirna, a onda Izmir, u srcu Osmanskog Carstva, započinje priča koja će trajati sto godina. Pratimo živote četiriju obitelji – levantinske, turske, grčke i armenske, budući da je Smirna bio lučki grad u kojem su se križale brojne kulture, jezici, religije i zemlje.
Mnoštvo likova u jednoj zajedničkoj raskošnoj priči susreću se, gube, žive i umiru, krećući se kroz vrijeme naprijed i natrag, preskačući desetljeća i točke gledišta, kroz dramatične povijesne, kulturne i političke neprilike.
Roman započinje i završava Šeherezadinom pričom, tajanstvenom i magičnom, i iako cijelom dužinom romana ona pripovijeda svoj život, velik prostor ustupa drugim ženama i likovima, duhovima prošlosti, kako bi ispričali svoje živote, boli i tuge.
Kroz svo to vijuganje i isprepletanje, dajući nam istovremeno i povijesni kontekst prvenstveno grada koji stalno trpi okupacije i priljev novih političkih velesila, autorica nas vješto i s lakoćom vodi, stvarajući predivne rečenice u kojima se (ne) gubimo i bez obzira na količinu činjenica, likova i emocija, nikad se ne umorimo.
Fokus je posebno na ženama toga (i ovoga svijeta), i svaka bi mogla imati svoj zaseban roman. Bez obzira radi li se o misterioznoj Šeherezadi, o hrabroj, slobodnoj i svojeglavoj Edith, o poslušnoj i sanjarskoj Panajoti, svaka žena suočava se s različitim ali teškim tragedijama.
I bez obzira na karakter, sudbina ide svojim putem i svakoga zatekne bol i gubitak. Pričanje se također odvija kroz bajke, Ciganke, kroz mistično i povijesno, pa promatramo iscrpljene duše, nevjerojatne žrtve, nezamislive boli, nepodnošljive tuge, tinjajuće ljutne, ljubavi u malim dodirima, napete tišine, posljednje susrete, mučenja, okrutnosti, uplašene kćeri i zabrinute majke.
U multikulturalnom vremenu, u vihoru ratova, povijesti, društvenih i političkih previranja, žene su prisiljene biti podređene, igrati zadane uloge i ispunjavati očekivanja svojih klasa, religija, obitelji i zemalja. Ipak, nije sve tako ni crno ni podijeljeno, ima i divnih i mirnih i dobrih ljudi, malih ljudi koji žive svoje svakodnevne živote, koji vole jedni druge i zemlju i grad u kojem su. I kad nastupe teška vremena, kad se nad male ljude nadviju tamne sjene velikog rata, svi tuguju, svi pate, i mi obični ljudi ne možemo ništa.
Predivna je i fascinantna ovo priča koju je napisala empatična i hrabra ženska ruka, i koja nije već stoput viđena i poslušana, koja daje jedan drugačiji pogled na mučna i mračna vremena koja se zapravo stalno i ponavljaju, i koja su napučili likovi koje nećemo brzo zaboraviti.
„Život je bio vruć i veoma bolan.“
Add comment
Comments