Recenzija knjige: Sumnja

Published on 25 July 2022 at 13:44

Autor: Ashley Audrain
Izdavač: Profil Knjiga d.o.o., 2021.
Prijevod: Lada Furlan Zaborac
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Prije nego što smo bili začeti, djelomično smo postojali kao dio jajašca u majčinu jajniku. Sva jajašca koja će žena ikada imati nastaju u njezinim jajnicima dok je i sama četveromjesečni fetus u maternici svoje majke. To znači da naš stanični život jajašca započinje u maternici naše bake. Svatko je od nas pet mjeseci proveo u maternici svoje bake, a ona se isto tako oblikovala u maternici svoje bake.

Ne znam kako bi vas, ali mene je ova činjenica na prvih par stranica romana sablaznila. Želim nam svima što više onih pametnih, zdravih, jakih i čvrstih gena koje ćemo naslijediti. Iako, imam osjećaj da kada se dijele na potomke, obično to budu oni dijametralno suprotni. Treba se znati nositi s time kada se informaciju dobije crno na bijelo, kao činjenicu.

Nisam studirala medicinu, s njom stvarno nemam veze što se teme ovog romana tiče. No znam da sam negdje (knjiga, serija, film, dokumentarac, članak) nailazila na „zločestu“ djecu koja su tu zločestoću (dokazano) naslijedila od svojih predaka. Oni ekstremniji slučajevi, gdje je njihov iskonski poriv puno jači od logičnog odabira, stvarno su težak, tužan i iznimno strašan teret za nositi i dijeliti ga sa svojim bližnjima.

Sumnja nam donosi priču o Blythe Connor koja je željela biti bilo tko drugi osim dijete majke od koje je potekla. Nije joj htjela biti ni trunku slična te je odlučila biti dobra majka svojoj kćeri Violet, majka kakvu sama nikada nije imala. No idilični snovi nestaju već u napornim prvim mjesecima majčinstva, a Blythe se boji da s njezinim djetetom nešto nije u redu. Ili je sve to samo u njezinoj glavi?

Svu tu gorčinu, osjećaj bespomoćnosti i konstantne sumnje u sebe i kćer, možemo osjetiti u prvoj polovici knjige toliko da i sami proživljavamo sve nabrojene emocije. Koža se ježi, dlake se podižu, a mi zdušno okrećemo stranice čekajući što će se iduće dogoditi i jesu li njezine sumnje opravdane ili nisu.

Ova priča prodire u temu braka, obitelji, nasljeđa, roditeljstva, „normalnosti“, odgoja, povjerenja u partnera, iskrenosti prema sebi i prema životu. Za raspravu koju smo imali u book clubu oko ovog romana, odabir se pokazao kao odličan.

Drugačije na knjigu gledaju majke i one žene koje nisu iskusile blagodati doživotnog zanimanja. Oni koji ne vjeruju u gene, nasljeđe (bez obzira što imamo dokaze!) i mogućnost teškog psihičkog oboljenja djeteta već u prvim godinama života, potpuno će drugačije gledati na istu temu od onih koji znaju da je sve to moguće. Postotci oko tih dokaza nikada nisu jako visoki, daleko od stopostotnih, ali onaj mali postotak koji te pogodi, ne možeš mu pobjeći, u tebi je.

Nastojanje da živimo, ponašamo se, odgajamo svoju djecu drugačije od svojih roditelja, baka i djedova, uz jaku želju i volju, divno je reći da je apsolutno moguće.

Onima koji su se othrvali određenim obrascima jer su uvidjeli da im ne služe, skidam kapu i vidim stvarno lijepu i pozitivnu budućnost njihove djece i unuka.

Imamo i one koji idu linijom manjeg otpora pa i nedokazano zaključuju da su isti kao majka/otac/djed/stric jer eto, to im je u obitelji i takvi su jer je takva obitelj. Možda je ovo i lijenost, ali protiv toga se može, kao i protiv malog postotka nasljeđa, jer vjerujem da smo jači ako to stvarno želimo.

Znaš, postoji mnogo toga u nama što ne možemo promijeniti – jednostavno se takvi rodimo. Ali neke naše dijelove oblikuju stvari koje vidimo. I to kako se drugi odnose prema nama. Kako se zbog toga osjećamo.

Oni koji su čitali knjigu „Savršeno dijete“ i „Palača od papira“ kažu da ih tema podsjeća na „Sumnju“, a mene je podsjetilo na prvi dio radnje filma „Siroče“. Dokaz je to da se o ovoj temi već pisalo i snimalo i pričalo i da nije ništa novo. 

Bez obzira na to, mišljenja sam da bi se o ovoj temi trebalo još i više govoriti. Edukacijom protiv predrasuda, ali i za prepoznati određene obrasce ponašanja djeteta s kojima ćemo prije i efikasnije dobiti pomoć od stručnih osoba ako ih uočimo na vrijeme. Teška je ovo, mučna tema koja je tu oko nas priznajemo li mi to ili ne. Zatvaranjem očiju ili praveći se da je sve u najboljem redu nećemo ništa riješiti ni u jednom segmentu života.

Gdje su oni koji dobiju tešku psihičku dijagnozu? Kako će oni kroz život? Koliko će patnje donijeti u živote svojih bližnjih? Hoće li oni koji ih vole potražiti pomoć za sve i pokušati umanjiti simptome i olakšati si živote? Hoće li si moći priznati da njihovo dijete treba pomoć oko empatije, suosjećanja, ljubavi, dodira, ispravnog ili neispravnog?

Kroz ovaj ćemo roman dobiti odgovore koje će nam dati spisateljica, progovarajući kroz likove majke, oca, bake, djeteta... Čitajući ćemo i sami dolaziti do svojih zaključaka jer će nas nagnati na razmišljanje. Želite li doznati što će se desiti, želite li „proživjeti“ ono što su i oni, onda je ovo roman za vas.

Tema je meni bila odlična! Stvarno sam se zapitkivala, propitkivala... Sumnjala! Non-stop! Pogotovo do prve polovice knjige. No onda mi je nekako sve krenulo nizbrdo, razvodnilo se, kao da autorica nije uspjela održati prvotnu emociju koju je prenijela čitatelju pa je zanimanje za daljnju radnju lagano splašnjavalo. To su moji utisci, ali i utisci nekolicine mojih članica book kluba.

No nemojte da vas to obeshrabri! Bilo je onih kojima je cijela priča, od početka do kraja bila odlična i zadovoljno su kimale i bile zadovoljne što su dio ekipe koja ih je „natjerala“ da čitaju ono za čime možda ne bi same nikada posegnule.

Knjiška stranica Goodreads pokazuje prosječnu ocjenu od 4.09 za ovaj roman do koje su došli s ukupno 194,793 broja ocjena od 1 do 5. Naša je 3.1 jer nas je opet bilo „po svuda“ pa smo se našle na nekoj zlatnoj sredini.

Kod nas nikada ništa nije odlično ocjenjeno (čistom peticom) nakon što smo pročitale izglasani zadatak. Ne mislim pojedinkama, to je svakako, već mislim na cijelu grupu od nas 15 različitih duša. U dva se navrata desilo (a postojimo već 45 mjeseci, što bi reć 45 različitih naslova) da nam se knjiga svima jako svidjela (iako je bilo malih primjedbi), ostalo je sve variralo uzduž svih dopuštenih ocjena (1-5). To puno govori o nama, ali i o tome hoće li se nešto nekome svidjeti jer je „Perica“ to nešto nahvalio. Kod nas, izgleda, rijetko.

Ali to je čar! Čitamo jer želimo uživati u čitanju, otkrivanju novih likova, svjetova, ideja, atmosfera, krajolika, stilova i onda o svemu tome dati iskren, subjektivan sud. Naslov odabiremo glasanjem, onaj s najviše glasova čita se idući mjesec. Uvijek se nekako nadamo da smo dobro odabrale i uvijek se pokaže da za pojedinke i jesmo, a ostale se čudom čude, što su to ove prve čitale, a njima je promaklo. „Sumnja“ nije bila ništa drugačija od ostalih već pročitanih naslova, ali nas je kao i uvijek raspričala da su nam se dva sata opet činila premalo.

 

... ljudi mogu o tebi misliti ružne stvari koje nisu istina. Važno je samo ono što ti misliš o sebi.

Ocjena: 7/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador