Autor: Adam Silvera
Izdavač: Egmont d.o.o., 2022.
Prijevod: Valentina Markasović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Potrošio sam vrijeme i propuštao zabavu jer sam se brinuo o pogrešnim stvarima.“
Može li biti većeg „spojlera“ od naslova? Sumnjam, ali ovdje je to tako. Od onih sam čitača koji ne vole (ako je moguće) znati baš ništa o knjizi prije nego zarone u priču, a ipak me nešto privuklo ovom naslovu. Vjerujete da vas neće imati što iznenaditi sada kada znate kraj? To je, priznajem, meni bilo prvo na umu.
Odbija vas činjenica smrti, možda? Roman je ovo koji nudi puno više od onoga što nam sugerira na prvi pogled. Način na koji je knjiga pisana, tema koja je u nju utkana, bez obzira na očigledan završetak, posebna je ovo priča o životu, o ljubavi...
Mateo Torrez i Rufus Emeterio primit će kobne vijesti na isti dan. Potpuni su stranci, ali obojica na posljednji dan svog života žele nekoga uza sebe, a stjecajem okolnosti dragih im ljudi nema u blizini. U tome im pomaže aplikacija Posljednji prijatelj baš za to i stvorena, koja će ih povezati do kraja života, doslovno. U tri rečenice, dovoljno rečeno o samoj fabuli, a što se u romanu točno krije, morat ćete sami provjeriti i prepoznati (ili ne) zašto je ovo najbolji roman za mlade.
Tema me podsjetila na naslov „Kraj“ koji se također bavi predviđenim danom smrti. Način okončanja je drugačiji i prihvaćanje situacije je ovdje vremenski duže nego u slučaju Matea i Rufusa, ali propituje slična pitanja, ona životna. Slično je bilo dok sam čitala i roman „Besmrtnici“. Naslovi su to koji se bave teškim temama, o kojima se svi svakodnevno zapitkujemo.
„Evo moje vizije utopije: svijet bez nasilja i tragedija, u kojemu svi žive zauvijek ili dok ne prožive duge živote pune zadovoljstva i sami ne odluče da žele provjeriti što nam slijedi.“
Volim kada me se u štivu koje čitam podsjeti na bitnost nekih životnih situacija, osjećaja, činjenica, onih „malih“ stvari koje često uzimamo zdravo za gotovo. Volim se čitajući prisjetiti svojih ljudi, druženja, dijeljenja dobrih i loših vremena dok sam svjesna da je sve to još u divnom trajanju.
Razumijevanje, smijeh do suza dok ne zaboli trbuh, zagrljaj toliko snažan da boli, ali na isti način i liječi, ruka pod rukom po šetnici, darak bez nekog posebnog povoda... Svega sam se navedenoga, a i više, sjetila prepoznavajući navedeno dok sam čitala povezanost ova dva mlada, potpuna stranca koji su se našli u istoj, vrlo teškoj situaciji.
„U obitelji se možda rodite, ali u prijateljstva svjesno uđete. Za neka otkrijete da ih treba napustiti. Druga vrijede svakog rizika.“
Toplina u knjizi je tu, ponekad više, ponekad manje. Stil je jednostavan, čitljiv i razumljiv, što knjizi daje brži tempo. Ima citata, lijepih i pametnih misli, knjiga ima svrhu. Ne sumnjam da će ju mlađe generacije rado čitati i o njima pričati, dijeliti viđenja o temama koje su vjerujem ovdje baš iz tog razloga.
„Nisu cijeli životi pouke, ali u životima ima pouka.“
Neka se razgovara, propitkuje, neka se šire viđenja i na taj način razumijevanja o drugačijem od onoga što smo mi. Nadam se da će knjiga potaknuti i toleranciju, da će pokazati da se agresijom, ljutnjom, svađom i nasilnim ponašanjem nigdje ne stiže.
Nevjerojatan broj ocjena na knjiškoj stranici Goodreads (500.042), s obzirom da je knjiga izašla „tek“ prije 5 godina, dokazuje da se o ovoj temi želi čitati. U rekordnom se roku roman nakon objavljivanja prometnuo u književnu senzaciju, zavladavši svim svjetskim ljestvicama najprodavanijih knjiga te preuzevši titulu najboljeg romana za mlade svih vremena u izboru svih relevantnih medija. Nevjerojatno, stvarno jest! A vi provjerite zašto je tome tako!
„Ponekad je istina tajna koju čuvaš čak i od sebe jer je lakše živjeti u laži.“
Add comment
Comments