Autor: Sara Škrobo
Izdavač: Alfa d.d., 2023.
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Moraš ponekad imati malo vjere. I trunku mašte...“
Koliko god mašte imala nisam mogla zamisliti da ću ovaj roman imati na svojoj polici, potpisan, nakon što sam uspješno odradila ulogu moderatora kod promocije romana prvijenca domaće autorice Sare Škrobo – „Bijeg“. No, hajd`mo iz početka...
Kada se bliži kraj godine uvijek nekako finiširam neke stvari koje imam prilike završiti kako bih u novu godinu krenula bez nepotrebnih repova. To je, što se knjiga i čitanja tiče, značilo da sam pozatvarala sve romane došavši do kraja i s prvim siječnjem krećem s novim naslovom u novu godinu. Volim taj osjećaj novog početka...
Kako je moja lista za čitanje svakim danom sve veća, sve mi je teže odabrati što ću čitati jer mi se nameću divni naslovi, a ja mogu čitati samo jedan. Jedan po jedan, kvalitetno se fokusirajući na priču. I opet sam bila na sto čuda. Tako neodlučna netko je zaključio da mi treba pomoć. Svemir? Kako god nazvali slučajnost, mogli bismo jednostavno Saru prozvati razlogom što sam prvi roman u ovoj godini čitala baš njezin.
Javila mi se zadnji dan prošle godine ako bih željela u Hoću knjigu knjižari u Rijeci biti dio promocije njezina novog romana tako što bih vodila razgovor i na taj način upoznala publiku s njezinim djelom. Lijepo je Stara godina završavala, lijepo je započinjala Nova. Ako se 2024. godina pokaže imalo slična kao njezin prvi dan, neću se žaliti.
Sara Škrobo je magistra povijesti, diplomirala na studiju povijesti i arheologije pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poduzetnica i spisateljica. Odselila se u London, a onda pri povratku u domovinu osnovala vlastitu turističku agenciju za ljetovanja u Hrvatskoj. Mlada i uspješna Županjka sa zagrebačkom adresom. Zainteresirala me svojim kratkim predstavljanjem kao i uratkom s kojim se predstavlja.
S radošću sam prihvatila zadatak koji mi je ponudila, uhvatila sam se čitanja tako što sam uronila u žanr urbane fantazije koji mi inače nekako bježi, otišla na putovanje sa Sofijom, glavnim likom romana u klasno društvo gdje je radnju smjestila. Ljubiteljima žanra neće biti nepoznato, a priznajem da sam i ja prepoznala različite filmove i priče kao što su trilogija „Različita“ i „Igre gladi“ na početku njezina „Bijega“. Ono što mi je bilo ugodno iznenađenje jest spominjanje Jadranskog mora i domaća imena koja je nadjenula likovima (Tomislav, Nataša, Maja, Vesna, Goran, Lidija), kao da sam bila kući...
„Dok sam koračala prema svome kraju, bila sam slobodnija no ikada prije.“
Krenuvši s pričom misleći da znam gdje idemo, kako i zašto, isključila sam se i poželjela biti dio priče, dio Sofijina svijeta, dio čarobnosti onoga što nam cijeli novi izmišljeni svijet koji nam je Sara dala nudi. U početku polako i lagano, ali onda kasnije sve kompleksnije, slojevitije, dublje, kako u odnose između likova tako i njihove povijesne temelje, pleteći priču i stvarajući sve veću napetost. Listanje stranica bilo je s krajem sve brže jer me sada zanimalo SVE!
Ove lijepe korice skrivaju puno više nego bi čovjek mogao zamisliti. Ne želim previše pisati o samoj radnji jer želim svima da je dožive na svoj način, ali navesti da je Sofija Filipov zatočena u društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora koji ne nudi mnogo, gdje će se sve promijeniti kada sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda, je samo početak. A onda nas vodi u svijet izvan njezina gradića koji se čini pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnog sjećanja.
„Bijeg“ je vrlo dobro strukturirana, kompleksna, ali i jasna priča, zabavna, jako napeta, ugodnog toka i zanimljivih likova. Osim „čarobnosti“ koju u sebi skriva na raznim razinama i mjestima, pripovijeda nam i o prijateljstvu, obitelji, društvu, nepravdi, prihvaćanju, različitostima, strahu, ali i posebnoj ljubavi koja će biti pozadinska priča koju će svi doživjeti, pamtiti, osjetiti.
„Roditelji mogu uzrokovati užasne, trajne posljedice svojoj djeci ako nisu oprezni.”
Navest će vas razmišljati i zamišljati. Bit će uzbudljivo, ali i ozbiljno jer posljedice su uvijek tu što god napravili i odlučili. Hoće li se i kako Sofija, ali i divna ekipa sporednih likova znati suočiti s prošlošću, moći oprostiti i gledati u budućnost bez obzira na rane koje nose? Neke odgovore će nam prvi dio donijeti i to će biti samo početak jer ćete htjeti znati više, htjet ćete znati još, vidjeti u što je autorica odlučila svoje drage likove uplesti i otplesti i još malo zaplesti.
„Oduvijek sam se nadala da se oko mene događa nešto više od onoga što mogu vidjeti; nešto skriveno iza vela svakodnevice. Sada sam pronašla ono što sam tražila, ali to je bilo znatno izopačenije i opasnije nego što sam mogla zamisliti. Opasnost cijele situacije nije me zabrinjavala. S tim dijelom mogla sam živjeti, sve dok znam što me čeka i ako se mogu pripremiti za ono što dolazi.“
Imamo nekoliko pozadinskih priča gdje mi je svijet vila bio divan, ali utoliko i najtužniji zbog svoje povijesti, ali opet kompleksan u svom nagovještaju. Raduje me o tome čitati u nastavcima koje Sara piše, kao i o ljubavnoj priči koja je u startu posebna, ona za koju se ne zna zašto je duboka jer vremena za njezino sazrijevanje nije bilo, ali baš je takva, prava. Pozadina cijelog tog romantičnog segmenta je tek za otkriti i čini mi se da ništa tu neće biti jednostavno, bez obzira kako nam se u „Bijegu“ to čini.
U ugodnom razgovoru sa Sarom, za toliko divnim ručkom prije same promocije, kao da smo nastavile priču započetu prije koju godinu, a ne da se prvi put vidimo. Željela sam prenijeti istu energiju i posjetiteljima u knjižari, da svi dožive njezinu jednostavnost i iskrenost, otvorenost i želju za dijeljenjem svojeg imaginarnog svijeta koji je nastao na ovom našem stvarnom.
Kako nam je otkrila, Sara piše o osobama i njihovim odnosima onako kako najbolje zna, stvarajući ih po sebi i svojim dragim ljudima iz okruženja. Sara progovara kroz Sofiju, Maja je njezina sestra, priča o djedu je Sarina priča i da, osjeti se da su likovi prvi. „Razmišljanje je vodilo pretjeranom razmišljanju, a pretjerano razmišljanje prečesto je urodilo odustajanjem. Nisam bila osoba koja lako odustaje pa bih obično samo – skočila.“
Ovaj se recept pokazao kao uspješan. Sve je ona vješto posložila, a ja bih sebično voljela da nastavke koje piše više odišu mekšim stilom, nježnijim rečenicama, da hladni i okrutni djelovi budu tako prikazani, ali ostali da prate ljepotu svijeta u kojem se nalaze. Ritam u knjizi se mijenja, što ponekad odgovara dijelu radnje, ali početak kao da se malo odužio u usporedbi s napetim krajem gdje mi je onda nedostajalo balansa između ta dva dijela.
Dok se čitanjem zamišlja zemlja u koju nas je Sara odvela sigurna sam da će pomoći i karta koja je u izradi, karta koja će nama dati uvid u autoričinu prostranu neograničenu maštu. Piše ona dalje i moram reći da joj je i bolje tako!
Kada se dođe do kraja romana poželi se samo nastaviti dalje jer mora se doznati sve ono što je otvorila vodeći nas putem otvaranja cijele ove sage nazvane „Saten i dragulji“ koja će biti tetralogija, gdje će svaki dio imati kratak i pamtljiv naziv, kao i ovaj prvi dio – „Bijeg“. Fantasy iz domaćeg pera, parira stranima, a mi smo ponosni što je naš.
Upoznajte Saru na promocijama koje će po Hrvatskoj imati. Čitajte „Bijeg“, pitajte je ako nešto nije jasno na druženjima, ako vam to nije opcija obratite joj se na njezinim društvenim mrežama. Doživite je kao osobu koja želi s vama podijeliti dio sebe pišući o nestvarnom koji temelje ima u svakoj obitelji, prepoznajte je kao sebe u njezinim likovima. Otvorena je i rado će prodiskutirati o svom stvaralaštvu, a nama čitateljima na taj će način sve odmah biti poznatije i draže.
Obećala sam joj biti beta čitateljica za nastavak koji je u nastanku, tamo pred svima na promociji pa sada i ovdje javno potvrđujem da ću dati sve od sebe po tom zadatku. Bit ću betica i skromno se nadam iduće godine biti moderator za isti taj roman.
Priželjkujem više publike, i ujedno zahvaljujem onoj koja je bila s nama 24. siječnja 2024. godine na svakoj interakciji i divnim pitanjima, osmijesima i podršci koju su Sari pružili. Raduje me rast i razvoj kako priče, tako i autorice, i jedva čekam vidjeti gdje će nas sve to odvesti.
Add comment
Comments