Recenzija knjige: Vrijedna čekanja + promocija

Zaželjela ja sebi da mi se nova godina nastavi onako dobro kako je i počela. Pozivom za moderiranje promocije romana „Bijeg“ autorice Sare Škrobo, što se ovog mog knjiškog svijeta tiče, nije moglo bolje. Što sam zaželjela, to sam i dobila! Ajme kad bi se želje uvijek ovako lijepo ostvarivale... Kako god bilo, s ovih prvih dva i pol mjeseca i dvije divne promocije iza sebe, sretno koračam dalje.

Ovaj su mi put oko cijele situacije kumovali Hoću knjigu knjižara, Tower Center i Inna Moore, autorica s kojom sam se već družila u ulozi moderatora na promociji njezinog (tada u listopadu) novog romana „Izgubljen“. Ovaj su put priredili promociju autoričinog novog romana „Vrijedna čekanja“ kao dar čitateljicama za Valentinovo. Razgovor s Innom o ljubavnom romanu za Valentinovo? Mislim da nije moglo bolje! Kako se i pokazalo...

I Tower nas je stvarno divno ugostio, smjestio na posebno mjesto gdje smo se, vjerujem, i Inna i ja osjećale dobrodošlo i ugodno, bitno, ali u isti trenutak ponizno. Svi skupa, s puno ljubavi na svim razinama o ljubavnom romanu koji grije srca. Recept odličan!

Pričale smo o romanu „Vrijedna čekanja“, o romanu koji nam govori o Melissi i Maxu koji nam pričaju svoju gorko-slatku priču o ljubavi koja iscjeljuje ožiljke. A u biti smo pričale o nadi, ustrajanju, o promjenama, ali i novostima koje nam Inna i njezina nakladnička kuća Innamorata spremaju u budućnosti. O divnim novim naslovima kako njihove vlasnice, tako i njihovih autora. O pozitivnim stvarima koje leže na dobroti pojedinca, o rastu, ali tako da se ne gubi sebe.

Valentinovo je donijelo i poneki novi zagrljaj do sada samo virtualnih osoba, neka nova poznanstva, neke ponovne susrete, s puno osmijeha i punih srca. S nama su bile blogerice, autorice, prijateljice bez koje bi ljubav prema autoričinim romanima bila umanjena za cijelu jednu razinu. Innina djevojčica je i ovaj put bila jedan ogroman zagrljaj, svima!

„...knjige su bile moja strast. Jedino mjesto gdje sam nalazila sretne završetke i divne ljubavne priče. Sve ono što nisam imala u životu. Zaljubljivala sam se iznova u svakog junaka, proživljavala cijeli jedan život u svakoj novoj knjizi.“

Glavni lik romana Melissa je čitateljica i voli pobjeći u neki drugi tuđi svijet u kojem postoji nada, u kojem postoji sretan kraj. Inna progovara kroz svoje likove, a to da čitaju ne čudi jer ona je baš kroz čitanje i krenula s pisanjem. Jako nam puno blagodati knjige donose.

Radoznala sam po prirodi pa sam uz pitanja o ljubavnom romanu i sebi posložila utiske, kao što mi se dogodilo i prošli put. Puno toga sjedne na mjesto kada se autor potrudi objasniti, bez previše otkrivanja radnje jer cilj nam je bio da čitatelji sami dožive napisano. Kad se doznaju pozadina i razlozi zašto je nešto na određeni način posloženo, dobije se dublji pogled u pročitano. Osim osnove romana – ljubavi, imamo i ovdje dosta dotaknutih tema pa i dvije obitelji koje su sušta suprotnost jedna drugoj. Divno je bilo „živjeti“ par dana u onoj skladnoj.

„Osjećaj bespomoćnosti sigurno je nešto najgore što čovjek može osjetiti dok gleda osobu koju voli kako pati.“

Prošle sam si godine obećala čitati više Innina žanra, više Inne jer me njezin stil pripovijedanja, ljubav koju daje kroz priče svaki put ugodno iznenadi. Ovo mi je sada treći njezin roman, uz „Izgubljenog“ i „U ime ljubavi“ i moram priznati da su svi vrlo različiti. Što je jako interesantno jer svi dolaze iz istog izvora. Opet skidam kapu na likovima i njihovim odnosima, na toplini i nježnosti koju je vrlo jasno i uspješno prenijela jer me potaknula da se prisjetim svojih početaka koje sam dijelila sa (sada) suprugom.

„Stavlja li nam život onoliko tereta koliko možemo podnijeti?“

Naravno da ništa nije med i mlijeko, ali teške se situacije, kako i sami znamo, najlakše podnose i prebrode udvoje. Max i Melissa par su koji bude nadu, uz pomoć kojih je Inna htjela dati do znanja da ljubav koju ona živi postoji, da se podrška, povjerenje i prijateljstvo može imati i svaki dan nam može biti Valentinovo. Dala je i svoje mišljenje na gore navedeno pitanje za koje kaže da je točno tako, a na nama je da se uhvatimo u koštac s onime što „dobijemo“.

Kada osoba koja piše „bajke“ jednu živi, vjerujem da je to dovoljno da na svom primjeru pokaže kako bajka postoji i u stvarnosti. Imam i ja svoju ljubav i sigurna sam da je on najveći razlog zašto sam još uvijek tu gdje jesam. Ne, nije lako, nitko ne kaže da jest, ali može se. S pravom osobom za sebe, s njim kojem si ti druga polovica, rukom u ruci i kroz vatru.