Recenzija knjige: U ime ljubavi

Published on 12 December 2023 at 00:41

Autor: Inna Moore
Izdavač: Innamorata, 2023.
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

... ljudi se sa svakom novom pričom, sa svakom novom osobom koja im uđe u život, mijenjaju.

Koliko istine u ovih par riječi... Opet sam samu sebe uhvatila kako ono svoje „ja to neću, ja to izbjegavam, ja to ne čitam“ (riječ nikad sam naučila ne koristiti) mogu okačiti mačku o rep. Jer eto me, pročitala sam ljubić bez da me netko tjerao, bez da je bio zadatak za book-club, bez da sam zamoljena biti osoba koja će ga pročitati prije tiska i pomoći uočiti nepravilnosti koje su se možda negdje sakrile. Nisam imala neki poseban razlog da ovaj roman uzmem u ruke. I čini se da je to bilo dovoljno da mi u ruke stigne.

Novi ljudi, nove priče u mom životu, mijenjaju me. Vidim to, osjetim i zahvalna sam kada je to onaj lijep, pozitivan osjećaj, kada me „tjeraju“ iz mojih okvira da se otvorim i dozvolim si zakoračiti u njihov svijet. Ovdje prvenstveno mislim na autoricu romana „U ime ljubavi“, Innu Moore. Znala sam da postoji, da voli što radi, a prije nešto manje od šest mjeseci s njom sam i privatno zaplovila u njezinu najnoviju avanturu. „Izgubljen“ je njezin najnoviji roman koji je izašao prije dva mjeseca iz tiska, a koji sam imala privilegiju čitati prije nego je dobio svoje korice uz još jednu njoj najbitniju osobu.

Putovanje koje je uslijedilo, kojem sam se prepustila i iskreno uživala, dovelo me do trenutka kada sam poželjela pročitati još neko njezino djelo, s obzirom da je „Izgubljen“ bio moj prvi doticaj s njezinim pisanjem. Htjela sam provjeriti, doživjeti, pročitati još nešto znajući da će me svojim stilom sigurno dovesti do kraja knjige, bez obzira na sve ostalo.

I vratila me u neke davne dane, dane kada sam sanjarila o velikim ljubavima, kada sam čitala ljubavne priče koje bi me odvele u osjećaj ispunjenosti, topline, sigurnosti, u zagrljaj onoga koji je meni suđen. Vidjela sam sebe u dobi od petnaestak godina, za svojim radnim stolom u sobi kako čitam roman „Prosjačka princeza“ (Hedwig Courths-Mahler).

Svaki se ugovor može raskinuti. Svaki se zavjet može prekršiti. Svako se obećanje može obrisati. Pitanje je samo... koliko hrabrosti imamo za to?

Roman „U ime ljubavi“ s mjestom radnje „Princeze“ nema nikakve veze, nema veze ni sa stilom, potpuno su to druge avanture, ali obje su mi dale osjećaj ljubavi o kojoj govore. Tada sam imala puno manje pređenih kilometara prstom preko stranica knjiga, puno manje kilometara u svojim nogama pa mi je „Prosjačka princeza“ bila predivna priča koja daje nadu. Onda, meni zaljubljenoj, drugo nije ni trebalo.

Noći su prilično teške kad je čovjek sam sa svojim mislima. Svašta mu dođe na pamet. Svašta pretrese čak i umisli, ili sam sebe uvjeri.

Uz intrige, zavjere, kraljevske i klanske obaveze (vrijeme radnje romana „U ime ljubavi“ je 1309. godina), s dvoje glavnih likova Cole i Skye ništa neće biti jednostavno, osim iskrenih osjećaja koje gaje jedno prema drugome i čuvaju ih u sebi.

Tečnim, laganim, lijepim, interesantnim i jasnim stilom upoznajemo kako glavne, tako i sporedne likove koji su nam pred očima, kao i svaki kutak prostora gdje borave. ... gorčina koja je bila davno proklijala u njemu, sad je obrasla oko njegova srca i širila se po svemu što je dirnuo.

Slikovito, možda bi se moglo okarakterizirati i kao jednostavno koliko je razumljivo kada scenu predočimo u svojim mislima. Nepretenciozno, a maštovito i lijepo. Stilom mi autorica i dalje odgovara, lijepo nas vodi, ugodnu atmosferu stvara.

Bez viška opisa, zanimljivim konverzacijama i unutarnjim monolozima, zavoljela sam svih baš takve kakvi jesu.

Svatko je imao svoju ulogu u priči u kojoj mi je naslov „U ime ljubavi“, pojavljujući se u konverzacijama, nenametljivo, ali svrhovito u različitim situacijama gdje su se određene stvari radile u to ime, bio savršeno uklopljen. Gdje bih se zamislila i shvatila da se u ime ljubavi čini i sve ono što ona nije... 

Prijelomni trenutci u životu nauče vas lekciju. Prije svega, otkriju vam da niste kakvi ste bili prije.

Priča je ovo kojoj znamo kraj prije nego smo krenuli s čitanjem. Najčešće je u ovom žanru takav slučaj, a ja sam od onih koji se žele iznenaditi, ne želim znati gdje me priča vodi. Ovdje sam svjesno otvorila korice i pustila se znajući što ću na kraju moći očekivati. Nije mi smetalo jer ono što sam do kraja, koji me ostavio s osmijehom na licu, a kroz cijelu knjigu proživljavala, bilo je ugodno provedeno vrijeme. I epilog mi je bio sladak, i kada ga tako opišem, mislim baš takav.

Na olujno more brodovi mira ne isplovljavaju.

Roman „U ime ljubavi“ preporučila bih ljubiteljma žanra, ali i onima koji su kao i ja skeptici u tom dijelu. Kada poželite otići u jedan drugi svijet gdje će ljubavi biti u svim oblicima, gdje će biti drame ponekad i pretjerane, naivnosti, nerealnih događaja, vjerujem da samo morate osvijestiti što u rukama držite. I neće vam smetati. Dekica, knjiga i vi...  

Ocjena: 8/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador