Recenzija knjige: Mjesec od papira

„… lijepo je živjeti u bajci, ali i stvarnost ima nekih prednosti. Bajke je bolje pisati nego ih živjeti.“

A bajke je lijepo i čitati, pa tako i Mjesec od papira, treću pričicu avantura Vladimira i Matilde. Prva, Vladimir i Matilda, i druga, Tajna Šuplje kule, upoznale su nas s običnim i neobičnim likovima s kojima se družimo i u ovom dijelu.

A i sve su ove priče, baš poput likova iz Mjeseca od papira, smještene u više dimenzija pa u njima mogu uživati i mali i veliki čitači. I sve su nastale iz priča koje je naša poznata književnica Milana Vuković Runjić pričala svojoj kćeri Antoniji prije spavanja.

Na početku priče, velika je obitelj na okupu pa se družimo s Matildom i njezinima mamom Vesnom i tatom Vladimirom, svima od reda bivšim zelenim vješticama i čarobnjacima. Družimo se i s bivšim crnim čarobnjacima i vješticama, s Morom i malom djevojčicom Antonijom. Tu su i prave bake i krive bake, pa čak i jedan djed zmaj.

Zašto su bivši – zato što su se odrekli magije da mogu živjeti normalnim životima. No dolazak tajanstvenih cirkusanata u šarenom kombiju mijenja stvari. Izgledaju lažno i opasno, a imaju čak i kokoš Galateju koja pjeva operne arije.

Tajanstvena je i čarobnjačka verzija knjige Pinokio, a da bi se otkrilo tko ju je napisao i zašto i kakve ona ima veze s cirkusantima i čarobnjacima, naša će družina morati propasti u središte Zemlje, posjetiti skroz neki drugi Mjesec, pjevati, pa čak i organizirati pljačku, odnosno povratak najdraže platane. Svega će tu biti, vidimo, no nikada nije upitno – dobro će uvijek pobijediti.

Pitanje je samo kako, a za to nam je potrebna mašta. Nje barem ima autorica, i još je jednom pokazala kako je vješta u smišljanju i pisanju priča, koliko je zapravo jednostavna, a originalna. Rečenice su prekrasno ispisane, pune su pažljivo osmišljenih detalja, topline i dragosti.