Autor: Ivan Marečić
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2024.
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Započevši s čitanjem „Tajne“ ulovila sam se kako čitam kao da me sluša neko dijete, dijete širom otvorenih očiju željno pustolovine. Ne znam razlog tog mog unutarnjeg, ali naglašenog i izražajnog čitanja kao da sjedim s djetetom koje još ne zna čitati, ali zna da će ovu priču htjeti čuti. Dok inače čitam, u tišini u svojoj glavi, rijetko mijenjam ili naglašavam konverzacije, a ovdje mi je to došlo samo od sebe, prirodno.
Možda je i do sadržaja kroz koji sam prolazila? Kako je navedeno na koricama knjige: „Prof. Schwarzu stiže telegram iz Konga. Njegov prijatelj, istraživač David Lerman, u životnoj je opasnosti nakon što je u dubini prašume našao dokaz o postojanju drevnog čudovišta M’kele M’bembea. Profesor brzo organizira ekspediciju koja treba dostaviti lijek bolesnom prijatelju, ali i donijeti dokaze o biću o kojem su dosad postojale samo pučke predaje…“. I sami možete naslutiti dobru avanturu. Možda je i do toga jer je ideja nastala zahvaljujući pričama za laku noć koje je autor pričao svojoj djeci? Možda je sve i navedeno, a kako god bilo, drago mi je da je stiglo meni u ruke.
Stil kojim se autor poslužio ispričati priču jednostavan je, kratkih, ali britkih rečenica obavijenih starinskim štihom kako bi odgovaralo vremenu radnje koje je smješteno u 1912. godinu. A opet lijepo, poetično: „Sunce se spuštalo k počinku u svom veličanstvenom sjaju na horizontu Elafita, a ispred njih, iznad nepreglednog Sredozemlja, sramežljivo su se pojavljivale zvijezde.“
Plus u svemu tome jest i to da su glavni likovi, naši neustrašivi pustolovi koji su krenuli u spašavanje i otkrivanje po teritoriju Afrike, domaći ljudi, učeni i školovani Zagrepčani. Ovaj će dio olakšati zamišljanje ambijenta (barem s početka priče) pogotovo onima koji taj grad osobno poznaju. Uživjela sam se u radnju od prve stanice i s nestrpljenjem čekala u koju to ekspediciju idem. Kao da sam ono dijete kojem se čita!
Ilustracije koje nas upoznaju s vanjštinom, kako likova, tako i prostora u kojem se isti nalaze, upotpunjuje cjelokupno zamišljanje čitatelja, slike od riječi postaju puno realnije bez obzira što su u to doba živjeli naši prapradjedovi i prabake. Tempo koji je priči dan uz zanimljiviju radnju koja kreće od prve rečenice, pravi je mali roller coaster. Savršeno za one koji ne vole bespotrebne opise koje rijetko u napetoj avanturi donesu nešto dobro. Ovdje se ne računaju opisi područja jer smješteni u Afriku dodatno daju osjećaj napetosti.
Neke ilustracije, usudila bih se reći, bile su mi stripovske, ali old school, što je bila još jedna crtica koja je upotpunjavala cijeli, „starinski“ štih romana. Imajući na umu da je autor ilustrator i grafički dizajner, ne čudi da su scene vrlo filmično, realno, čisto vidljive kroz slaganje njegovih riječi u rečenice. „Kao da vragovi pakla ne miruju u šaputanju ratnih zala ljudskim srcima.“ Zanimljivo je i nakon opisanog događaja vidjeti i njegovu ilustraciju istog koja nam samo dodaje potrebne konture koje krase pripovijedanje.
„Čini se da će ovo biti jedna velika neudobna veličanstvena pustolovina.“
Kako sam se bližila kraju, kako mi je ostajalo sve manje stranica, počela sam se pribojavati kako priča neće imati kraj, kako ću morati čekati nastavak da bih dobila najbitniji odgovor: jesu li pomogli izliječiti stanovnike sela i jesu li pronašli pučko biće!? Pao mi je kamen sa srca čitajući posljednje stranice. Sve sam saznala što sam saznati morala i to s osmijehom na licu. Divna ekipa! Super zabavna pustolovina točno kakva i mora biti. Od početka do kraja odličnog tempa, gdje sam putem htjela doznati i više o likovima, no ovaj sam put dobila njihovu srž. Priznajem voljela bih doznati i puno više.
Sigurna sam da nam autor može još toga pružiti jer agenti su nakon ove pustolovine ohrabreni i spremni za još, baš kao i ja. Ono što je vijest koja oduševljava jest da se nešto već i kuha, autor ima ideju, želju, volju i dovoljno ljubavi da se i nastavak ovako lijepo ukoriči. Raduje me što ću moći proviriti u prvih dvadesetak stranica nove avanture i biti kotačić koji će pokrenuti novu ideju ka ostvarivanju. To mi je barem želja. Kako se čini i mene je „ugrizla ista buba avanture“ kao i glavne likove.
Sigurna sam da će i „Tajna jezera Tele“, kao i nastavci biti odlično štivo namijenjenoj populaciji, kao i nešto starijim ljubiteljima ovoga žanra. Čitanje ove priče djeci rezultirat će s više zadovoljnih duša. Likovi visokog morala, pošteni, spremni pomoći u nevolji bez obzira o kome se radilo, ne odustaju u koliko se god teškim situacijama nalaze, odličan su uzor svima koji ih „upoznaju“. U meni je ostalo zadovoljstvo i toplina nakon zatvaranja ovog romana što ne uspiju ni svjetski poznati autori. Čitajte! Dajte djeci da čitaju!
„Tuarezi kažu da je Bog stvorio rijeke i jezera kako bi čovjek živio, a pustinju kako bi našao svoju dušu. I mislim da su u pravu... Kad vidim ovo prostranstvo i beskrajne dine ispod nas, počinjem shvaćati kako sam malen.“
Add comment
Comments