Autor: Nora Verde
Izdavač: Naklada OceanMore d.o.o., 2026.
Recenziju napisala: Sandra
IG: https://www.instagram.com/sandyy_bee/
GR: https://www.goodreads.com/user/show/32538982-sandra-nedopri-ljivica
„Tila bi u životu imat nekoga ko mi uvik može reć da će sve ispast bolje nego šta mislim, kad se pripadnem i kad mi je teško. Neko ko voli sve šta i ja volim, kome ne moram ništa reć, on već zna kako sam.“
„Pravi život“ Nore Verde svojevrstan je nastavak „Moje dote“ iz 2021. godine.
Iako su različiti po temi i pristupu, proizlaze iz slične potrebe autorice da progovori o onome što se često prešućuje. Oba romana odražavaju osobna unutrašnja stanja, odnose s drugima, osjećaj pripadanja i potragu za vlastitim identitetom. Autorica je sklona prikazati život bez uljepšavanja, kroz likove koji nisu savršeni i čije su slabosti jednako važne kao i njihove vrline.
Ipak, između njih postoji i važna razlika. „Moja dota“ snažnije je vezana za odrastanje, djetinjstvo, obitelj i prostor iz kojeg se gradi prvi osjećaj vlastitog identiteta. To je roman koji više govori o tome kako nas oblikuju najranije godine, naši korijeni, ljudi koji nas odgajaju i sredina u kojoj odrastamo. „Pravi život“ djeluje zrelije i više je okrenut složenosti odnosa, emocijama i pitanjima koja čovjek nosi sa sobom kada već pokušava živjeti vlastiti život. Razlika je i u jeziku kojim autorica pripovijeda – „Moja dota“ pisana je na otočkom dijalektu dok u novom romanu dominira urbani splitski govor.
U „Pravom životu“ naša junakinja Nela odrasta s majkom u malom podstanarskom stanu u Splitu, gdje privatnost gotovo da ne postoji, a gazdarica pomno prati svaki njihov korak. Kao djevojka koja tek pokušava razumjeti svijet oko sebe, sve više primjećuje razlike među ljudima, nepravdu i osjećaj da joj neke stvari pripadaju samo u mašti. U školi se suočava s pravilima i očekivanjima, dok istodobno traži svoje mjesto među vršnjacima.
U pozadini njezina odrastanja odvijaju se velike društvene i političke promjene koje potresaju tadašnju Jugoslaviju. Dok se svijet oko nje mijenja, Nela utočište pronalazi u vlastitim mislima i osjećajima. Kroz njezinu perspektivu upoznajemo odnos majke i kćeri, želju za bijegom te snažnu potrebu za pripadanjem i preispitivanjem vlastite seksualnosti. Roman „Pravi život“ tako donosi intimnu priču o odrastanju i sazrijevanju djevojke koja pokušava pronaći život kakav zamišlja, iako joj se on čini stalno nedostižnim.
Ondašnja malena Nela koja je obožavala provoditi ljeta na Korčuli kod voljene bake, sada je odrasla djevojka prepuna frustracija, tinejdžerica koju počinju zaokupljati razmišljanja o klasnim razlikama vidljivim među vršnjacima, životu njene samohrane majke koja se bori kako bi im priskrbila osnovne životne potrebe, raspadu jedne države, shvativši pritom kako je mnogo toga u njenom životu bila samo iluzija.
„Želim razumit tu moju mater. Majke mi. Tila bi da ja i ona češće razgovaramo o svemu. Mater ima samo mene, a ja samo nju.“
Stvarni život nije uvijek spektakularan. Često se sastoji od malih odluka, prešućenih rečenica, neostvarenih očekivanja i pokušaja da nastavimo dalje nakon nečega što nas je promijenilo.
Ono što ovu knjigu čini vrijednom jeste upravo njezina nesavršenost. Ona ne nudi idealan svijet niti pokušava dokazati da sve na kraju mora imati sretan završetak. Umjesto toga, podsjeća nas da je život često sastavljen od stvari koje ponekad nemaju smisla i da se čovjek mora naučiti živjeti i s onim što ne može promijeniti.
Moram priznati da me se „Moja dota“ puno više dojmila od ovog novog romana. Znam da je lakše dobiti emociju i toplinu kad imaš priču pisanu iz perspektive manjeg djeteta. Odraslost nosi previše ozbiljnosti, onaj famozni pubertet je „uništio“ mnoge generacije, teško se nositi s pravim životom koji ti je serviran, htio ti to ili ne, a onda je na tebi da vratiš lopticu natrag i to puno jače kako bi preživio.
Mladi ljudi imaju potrebu da budu viđeni i prihvaćeni, da mogu reći ono što zaista misle, da vole bez straha i da napokon priznaju sebi da neke stvari izazivaju bol.
I možda je upravo u tome najveća vrijednost ovog romana – u tome što nas podsjeća da „pravi život“ nije onaj koji izgleda savršeno, nego onaj u kojem smo dovoljno hrabri biti ono što jesmo.
Add comment
Comments