Recenzija knjige: Pjesme

Iz sinopsisa: „Poznat najširoj čitalačkoj i kazališnoj javnosti kao uspješan prozaik i dramatičar, Miro Gavran je proteklih  tridesetak godina, pisao i poeziju, povremeno je objavljujući u periodici. I tek u pedeset i drugoj godini života, odlučio se napraviti strogi izbor svoga pjesničkog stvaralaštva i pred književnu javnost izići s prvom pjesničkom zbirkom.“

Rezultat je ova knjiga pod jednostavnim nazivom „Pjesme“, a jednostavno je i ono što je književnik htio svakom pojedinačnom pjesmom poručiti. Nema nedoumice i nema onih čestih pitanja „što je pjesnik htio reći?“ nakon što pročitamo pretenciozne i pretjerano komplicirane stihove.

„Misao od koje bježimo 

Ugodno je vjerovati u ispravnost svojih misli i pokreta.
Uzimati sebe kao mjerilo svih stvari. Prezirati sve
strano i od nas različito. Ali bez duboke sumnje koja
sažiže mozak i isušuje grlo, ostajemo tek samozadovoljne
ništice. Neka je blažena misao od koje bježimo.“

Na akciji nakladnika Mozaik ugrabila sam ovaj dragulj na što me je ponukao novitet Mire Gavrana „Odabrane drame Gavran 2001.-2021.“ (klikom na naslov možete vidjeti o čemu se tu točno radi). Znam kako književnik piše prozu jer mi na polici stoji par najdražih mi njegovih naslova pa sam samo htjela potvrditi kako mu ni poezija nije strana. Nije me razočarao.

Neću puno govoriti o pjesmama jer sigurno dijelite moje mišljenje da pojedinac svako djelo doživi na svoj osobni, subjektivni način. Mogu samo reći da ćete u zbirci pronaći četiri različite teme po kojima su pjesme razvrstane: Neupotrebljivi zapisi, Hrvatska 1991., Staromodne pjesme i Biblijske pjesme, a na vama je da istražite zašto, gdje i kako. Za svaku od pjesama, u autorovom pogovoru doznajemo razlog zašto se dotična nalazi baš u toj cjelini. U svakoj se možete pronaći, a ako ne pronađete sebe pronaći ćete svoje bližnje i ako ništa, barem razumjeti zašto je spisatelj napisao to što je zapisano.

Kako bi zbirka bila još upečatljivija, autor ilustracija i dizajna, Marko Jovanovac ju je podignuo na još viši nivo. Ove jednostavne, a tako prodorne ilustracije tjeraju nas na razmišljanje, skoro kao i same pjesme. Ono što mogu poručiti je: čitajte spisateljeve radove, bila to proza ili poezija. Obogatite svoj um te na taj način i svoj život...