Recenzija knjige: Ples oko sunca

„Željela sam život provesti čitajući. Meni je i danas sve što radim ispunjavanje pauza između čitanja knjiga.“

S obzirom da meni ovo nije prvo njezino djelo (čitala sam „Uho, grlo nož“ i nije mi se svidjela, „Dabogda te majka rodila“ mi je bila dobra i preporučam ju kao i „Ljubav na posljednji pogled“, „Muškarac u grlu“ je isto ok za pročitati, tu je i „Amaruši“ koja mi je idejom bila ok i djevojčica je super, ali me stilski ubio u pojam – dijalog bez ikakvog razmaka i interpunkcija pa ne znaš tko kada govori), s obzirom da sam prisustvovala na njezine dvije promocije („Muškarac u grlu“ i „Ples oko sunca“), mislila sam da će biti i gore! :-)

Šalu na stranu, očekivanja su uvijek loš izbor započinjanja čitanja (ili gledanja), jer se najčešće razočaramo, ali ovdje sam ja otprilike znala što mogu očekivati od spisateljice i dala mi je baš to. Sebe. Zbrčkanu, iskrenu, ljutu, zaljubljenu, razočaranu i bez dlake na jeziku po bilo kojoj od ovih tema.

„Ja sebe ne doživljavam ozbiljno. Ni pisanje knjiga ne shvaćam ozbiljno. U životu sam pročitala previše dobrih knjiga da bih o sebi imala visoko mišljenje.“

Možda bi mi stilski bio minus i da spisateljica sama nije navela da će njezina autobiografija točno takva i biti. Kako se bude sjećala, bez imena, bez točnih datuma, baš onako kako joj se i što činilo bitnim da treba izvojiti i podijeliti sa „svijetom“. Kod autobiografija možemo očekivati sve i svašta. Kada osoba piše o sebi, to radi na način na koji ona to želi. Ovdje smo po meni dobili, puno, a stil na koji se spisateljica odlučila također govori puno o njoj.

„Svijet je grozno mjesto zato jer je većina ljudi ipak preplašeno krdo kome treba vođa, bilo kakav vođa, koji će ih odvesti bilo kamo. Bitno nam je da sebe oslobodimo odgovornosti za svoj život po cijenu tog istog života.“

Svi koji joj zamjeraju puno psovanja u knjigama, ovdje je to smanjeno na minimum i to samo onda kada je pisala o sadržaju svojih knjiga koje sadrže tu vrstu izražavanja ili se stvarno naživcirala oko nečega. Ja sam jedna od onih koji inače opsuju kada ih to „ pita“, tako da joj niti jednu količinu ružnih riječi u romanima ne mogu i ne želim zamjeriti. Ako nekome smeta njezina subjektivna istina, ogoljena bez mašnice, i kao takva često brutalna i šokantna, kao što se ne boji reći svoje mišljenje o njoj gorućim temama, onda je do nas.

„Uživala sam u zgražanju koje sam izazvala kod slušatelja, posebno kod jedne „ugledne“ kritičarke. Kasnije je napisala da je moja knjiga čista pornografija. Odgovorila sam joj u nekom intervjuu da pornografija izaziva ili erekciju ili vlaženje. Pitala sam kako se normalna žena može vlažiti na krvavu ratnu priču. Tko je perverzan? Ja koja pišem o hrvatskom ratu ili gospođa koja se vlaži na istu temu?“

Svidjelo mi se ono što je spisateljica htjela s nama podijeliti, sviđa mi se i što je možda nešto istinito, a nešto možda i nije, ne smeta me stil jer mi se čini da bi kronološki i „ozbiljno“ pisanje svog života ispalo kao ismijavanje same sebe. A koliko smo mogli vidjeti, ona sebe cijeni i poštuje, voli i drži svoju stranu, uvijek.

Forica mi je bilo kada sam naišla na dio teksta koji govori o radio emisiji „Poneštrica“ koja je išla na Radio Rijeci. Spomenula je tada sedamnaestogodišnjakinju koja je savršeno čitala čakavski tekst petogodišnjakinje u dijelu zvanom „Mića mala piše dnevnik“. Ja znam tu djevojku, sada već, ženu, majku i mogu reći kraljicu. Čak sam i izdvojila taj dio teksta i podijelila na svom facebook profilu da i ona zna da je spomenuta u jednoj knjizi. Davno je Poneštrica bila, ali i ja je se sjećam. Možda su i moje godine doprinesle većem sviđanju ove autobiografije jer sam se negdje u svim tim događanjima i sama pronašla, lakše se povezala. Kao što je pomoglo podneblje njezinog života, koje je i moje.

Najdraži dio knjige mi je pod nazivom „Promocije“. Ovdje sam nekako najbolje vidjela i razumjela tko je Vedrana Rudan. Moje prisustvo na dvjema njezinim predstavljanjima knjiga mi je bilo puno jasnije sada kada znam da su iste za nju bile i ostale najveći stres. Super mi je i činjenica da sebe ne vidi kao književnicu, već kao zabavljačicu. Ja priznajem da je mene zabavila!