Autor: Sally Page
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2022.
Prijevod: Dražen Čulić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Janice skuplja samo istinite priče. Dugo je i naporno razmišljala o tome. Ona vjeruje kako priče trebaju biti zasnovane na stvarnom životu jer je tako uvjeravaju da se neočekivano može dogoditi i da u običnim ljudima koje viđamo svaki dan ima izuzetne snage i dobrote, zbog čega uvijek postoji nada.“
Sama nam je ovdje Janice, glavni lik romana, objasnila zašto je krenula sa skupljanjem priča i to onih istinitih. Čistačica po zanimanju, uvijek nekako tiha, nevidljiva, bez svoje priče. Žena suprugu koji ju ne razumije, majka sinu s kojim se ne čuje često, čistačica za koju svi kažu da svoj posao obavlja na zavidnoj razini.
Održavanje tuđih domova čistim, otvara joj vrata ne samo kuća već i osobnosti njezinih ukućana. Koliko kuća toliko i priča koje su isprepletene između njezinih stanara, Janice čuje i ponekad poželi sudjelovati u njima aktivno, dok od drugih manje simpatičnih svjesno bježi.
„Mislim da u pričama drugih ljudi otkrivamo što sve možemo biti.“
Osim dobro poznatih vlasnika kuća i njihovih života, Janice često koristi autobus kao prijevozno sredstvo. Vozeći se na posao i s posla načuje svakakve kratke priče ili ih jednostavno dodijeli osobama po svom nahođenju; gdje je vozač autobusa prije ovog posla sigurno bio profesor geografije jer baš tako izgleda.
Događaji ispričani između dvije prijateljice koje sjede sjedalo ispred nje ili simpatičan razgovor majke i četverogodišnjeg sina, koje najčešće mora prekinuti kako bi izašla na svojoj stanici, ne stvaraju joj poteškoće. Na trenutak bude razočarana što im neće čuti kraj i što neće imati još jednu priču u svojoj kolekciji, ali ih je ona već toliko izmaštala da ima osjećaj kako su sve dio nje same.
„...možda ponekad život nije nalaženje priče, nego samo jednog savršenog trenutka.“
„Čuvarica priča“ roman je prvijenac britanske spisateljice Sally Page koji nas vodi tuđim životima, daje na znanje da smo svi različiti i svi na koncu sa svojom, jedinstvenom pričom. Svi smo mi pojedinci koji pokušavaju pronaći svoj put u kojem ćemo po mogućnosti biti sretni, bez obzira što svi ostali o takvom zadovoljstvu misle, gledajući ga iz svoje perspektive sreće.
Topla priča koju je takvom iznijela Janice pričat će vam o ljubavi, kako onoj romantičnoj tako i o svim ostalim kojih se možete sjetiti i lagano vas bockati da i vi pokušate ući u tuđe cipele, kako biste razumjeli tuđe postupke.
„Ponekad je sve što nam treba malo nade.“
Imamo li svi pravo biti sretni? Možemo li tražiti više od života iako smo „samo čistačica“? Možemo li sanjati ljepšu budućnost bez obzira što smo prešli pedesetu?
Na koji se način nastavlja život i je li to uopće moguće kada ostanemo bez svog voljenog partnera? Koliko je istina bolja od laži? Što možemo dobiti iščekujući? U romanu ćemo se puno pitati, kao što to redovito radimo u našim životima.
„...ako se srce može slomiti, može li se i zaliječiti... možda ne sasvim, ali da više ne bude posve polomljeno?“
Divno je što ćemo ponekad i dobiti odgovore s kojima se generalno ne moramo složiti, ali gledajući na ovu knjigu kao na život općenito, putevi drugih pokazat će nam različite mogućnosti. Na nama je da uvijek odaberemo najbolje za sebe.
„Stvari ponekad treba pustiti da idu svojim tokom; ne mogu se požuriti, ma što oni izvana mislili.“
„Mislim da osjećaj krivnje ne traži dozvolu da se pojavi. Mislim da ne kuca na vrata, pa onda pristojno čeka da mu se otvori. Nego raste kao korov.“
Add comment
Comments