Autor: Stefanos Xenakis
Izdavač: Planetopija d.o.o., 2022.
Prijevod: Nenad Patrun
Recenziju napisala: Ivana
„Ako se želite vinuti u visine, morate se riješiti tereta.“
Stefanos Xanakis grčki je poduzetnik i motivacijski govornik, a njegova je „mala knjiga čuda“ bila na vrhu popisa najprodavanijih knjiga u Grčkoj više od osamdeset tjedana. To nimalo ne čudi, ovaj čovjek zna kako važne stvari reći na jednostavan način.
Knjiga je sačinjena od mnogo malih poglavlja, crtica o životnim „čudima“ koja su prisutna u svim našim danima. U potpunosti je autobiografskog karaktera, budući da je autor godinama bilježio ta čuda skupljajući ih u dnevnik, koji je zatim prerastao u knjigu.
Promatrao je i bilježio male i velike situacije, stvari, događaje. I sama knjiga započinje situacijom u kojoj autorova kći javlja tužnu vijest, i već kroz njihov razgovor i nekoliko jednostavnih rečenica znamo da će ovo biti knjiga koja će moći barem malo ublažiti tužne trenutke, uspjeti nam ponekad promijeniti perspektivu da stvari pokušamo vidjeti na drugačiji način, da pronađemo emocije i misli malo drugačije od onih koje nam većinom prirodno dolaze.
„Sve je to dio života, cure. Sve je jedno. Samo mi ljudi dijelimo stvari na 'dobre' i 'loše'. Kiša i sunce su jedno; život i smrt; ljubav i strah; more i planina; zatišje i oluja. Nakon sunca slijedi kiša, zima slijedi ljeto, a loša vremena dolaze nakon dobrih. Nekada sam volio samo dobre stvari. Sada volim oboje.“
Govori o brizi za sebe (koja utječe i na druge) koja se danas više ne naziva sebičnošću nego samopoštovanjem. Govori i o neuronima i jarcima za vodu koje je u mozgu lako napraviti, jer voda sama napravi put i drži ga se. I iako su neke rutine dobre, čak štoviše i poželjne, često nas ometaju i zaglavimo u njima da ni ne shvatimo. Zato treba izaći iz njih.
„Uskratite si ono što volite. Barem jednom. To nije tegoba. To je snaga.“
Svaka je crtica više-manje nezavisna jedna od druge pa se zapravo uvijek možemo vratiti na neko nasumično ili namjerno odabrano poglavlje, što je čini idealnom za smiriti misli prije spavanja, ili primjerice započeti dan s hrabrošću i zahvalnošću.
Najveća je stilska vrijednost knjige svakako u njezinoj jednostavnosti. I sam autor priznaje da se davno prije jako trudio ostaviti dobar dojam time da je upotrebljavao mnoštvo riječi. Mislio je, kao sigurno velik broj ljudi, da što više kažemo, zvučimo važnije, pametnije, iskusnije.
No sažetost je izvor razboritosti, zaključuje. Ovako možda djeluje da je knjiga dosta klišejasta (i ima ih) i da se govori o nečemu već dobro znanom, ali zbilja riječi i rečenice odišu iznimnom lakoćom. A dosta toga upravo i je tako, poanta je često toliko jednostavna da djeluje banalno, glupo, lagano. Svakako, velika preporuka za dane kada treba malo ugrijati dušu.
Add comment
Comments