Recenzija knjige: Bit ću ondje

„Da sam otvorila usta i izgovorila ijednu riječ, sve ostale riječi kojima je istekao rok trajanja zakotrljale bi se za njom i rasule po tlu, kao da je puknula nit koja ih drži na okupu. Još uvijek sam pamtila naše zajedničko odrastanje i sazrijevanje, i ljutila me pomisao da neću moći obuzdati svoje osjećaje jednom kad nagrnu iz mene. Ali izvana sam glumila smirenost. Nisam željela pokvariti uspomene na vrijeme kad smo jedno drugome bili oslonac.“

Korejsku spisateljicu Kyung-sook Shin već smo zavoljeli s dirljivim romanom Molim te, pazi na mamu. Premda me Bit ću ovdje nije u tolikoj mjeri obuzeo, ne mogu niti blizu reći da nije dobar, dapače, oba romana, kao i autorica, trebaju biti vrijedni naše pažnje.

Prilikom nekog davnog intervjua, autorica je rekla nešto što bismo mogli prevesti ovako: „Osjećaji ili spoznaje koje dobijemo iz knjiga imat će pozitivan utjecaj na odluke koje ćemo jednog dana donijeti.“ Ova je misao doista utkana u njezino pripovijedanje, i mogu provjereno reći da se pokazala istinitom, u smislu da se i sama autorica vodi njome, a i da želi isto to i u nama potaknuti. Takav je slučaj barem bio s prvim romanom, a vjerujem da će odjeknuti i nakon drugog.

Radnja romana Bit ću ondje smještena je u osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća u Južnoj Koreji. Na političkom i društvenom planu burno je, to su vremena diktatura, nemira, prosvjeda, suzavaca, samospaljivanja  i nestajanja. No taj je okvir dan vrlo suptilno, kako i sama spisateljica objašnjava u pogovoru, želeći istaknuti misao da nije važno gdje se događaju teška vremena, jer su ona nažalost svuda i stalno oko nas. Ovo je priča o svim mladima u tragičnim vremenima, a posebice o Jung Yoon, Myungsuhu, Miru i Dahnu.

Naša pripovjedačica Yoon na samom početku primi poziv od bivšeg dečka Myungsuha koji joj kaže da je njihov voljeni profesor Yoon na samrti. Paralizirana, počinje se prisjećati prošlih studentskih dana, doba koje je, čini nam se, ostavilo posljedice i do današnjeg dana.