Autor: Agatha Christie
Izdavač: Zagrebačka naklada d.o.o., 2023.
Prijevod: Miloš Subotić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Istinski posao, on se radi unutra. Male sive stanice – uvijek se sjetite malih sivih stanica, mon ami.“
Poirot je književni lik kojeg svi znamo i među najdražim je likovima u svom žanru. Divno je vratiti mu se s određenim vremenskim odmakom i uživati u priči. Agathu Christie sam čitala kroz sve svoje čitateljske godine i uvijek joj se sa zadovoljstvom vraćam. Njezini krimići su čista klasika i daju onu dozu inteligencije koja je najčešće jedina komponenta za rješavanje zločina.
Nema forenzičkih čudesa ovdje, čista jednostavnost krasi priču. Prikupljanje iskaza (i eventualnih materijalnih dokaza) svih potrebnih likova koji su na neki način mogli biti povezani s ubojstvom, a sve pod budnim okom dragog nam detektiva, je u autoričinim romanima sasvim dovoljna.
Hercule Poirot je detektiv koji u romanu „Ubojstvo na igralištu za golf“ biva hitno pozvan u Francusku na molbu gospodina Renaulda. Prekasno stiže i pronalazi dotičnog mrtvog. Ubijen je, a dok se pokušavaju doznati detalji cijelog događaja, pojavljuje se još jedno mrtvo tijelo.
„Niti vidim, niti shvaćam. Uvijek iznosite te zbunjujuće misterije i potpuno je beskorisno tražiti od vas da objasnite. Uvijek do zadnje minute nešto držite u rukavu.“
Ovaj je roman izdan 1923. godine i dobivao je razna izdanja tijekom godina. Drago mi je da nakladnici ne zaboravljaju na klasike i donose nam stare naslove s kojima nas podsjećaju na temelje određenih žanrova. Za ovaj se moramo zahvaliti Zagrebačkoj nakladi.
Tako je ugodno vratiti se poznatom stilu autorice, dragim kultnim i kulturnim likovima, pravocrtnoj i jasnoj radnji bez rupa. Bez ikakvih pretjerivanja, s napetošću koja je građena stranicu po stranicu gdje se razrješenje čeka s uzbuđenjem. Kad god sam posezala prije spavanja za ovom knjigom ti su me trenutci veselili. Pridružiti se Poirotu i njegovom prijatelju kapetanu Hastingsu i doznati tko stoji iza ubojstva gospodina Renaulda, bilo je napeto i uzbudljivo.
S njima sam mozgala, kao i uvijek, o svakom glavnom i sporednom liku, njihovim odnosima, povezanosti, začkuljicama koje nam autorica kroz priču daje i pratila Poirotova pitanja. I ne, nikad mi ne uspije otkriti ubojicu pa nije ni ovaj put.
„Čovjek je neoriginalna životinja. Neoriginalan u okvirima zakona u svom svakodnevnom poštenom životu, jednako neoriginalan izvan okvira zakona.“
Ne smeta mi to jer nije na meni, već na Poirotu sve na kraju lijepo razložiti. Tu je često motiv glavni čimbenik budući da nam, u ovim godinama kada je roman nastao, forenzički dokazi još nisu otkriveni.
Tada su samo inteligencija i povezivanje činjenica bile temelj dobre istrage. Nevjerojatno mi je to sada, iz ove perspektive, stotinu godina kasnije, pojmiti i razumjeti ondašnje protokole i zakone, obranu i dokaze.
Moram navesti da nije ovo jedini autoričin roman koji Zagrebačka naklada u svojoj ponudi ima, tu je i prvi dio serijala „Hercule Poirot“ pod nazivom „Zagonetni slučaj u Stylesu“.
Hastings u ovom romanu posjećuje obitelj u Stylesu, u dvorcu koji je često posjećivao kao dječak gdje je drugog dana njegova boravka gospođa Inglethorpe pronađena mrtva. Njega zamole da vodi istragu za koju se on obrati za pomoć svom starom prijatelju Herculeu Poirotu.
„Ubojstvo na igralištu za golf“ drugi je slučaj u serijalu i može ga se čitati bez prethodnog, kao i uvijek kada su romani s Poirotom u pitanju. Nakladnik ima i autoričin roman „Tajanstveni protivnik“ gdje se Tommy Beresford i Tuppence Cowley udruže u detektivsku agenciju “Mladi Avanturisti d.o.o.” i istražuju nestanak djevojke.
Agatha Christie je s razlogom Kraljica krimi romana! Dokazi su i razne, mnogobrojne ekranizacije koje također volim pogledati, bez obzira na glavnog glumca, iako mi je njegovo najdraže utjelovljenje bio David Suchet.
Kada ste zadnji put pročitali neki njezin roman? Koji vam je najdraži? Razmislite malo i posegnite opet za nekim njezinim djelom da se prisjetite krimi priče dobrog starog kova. A kako ne voljeti Poirota? Rado bih uz njega i Hastingsa šetala, živjela i otkrivala njihov svijet kroz njegove oči.
„U Poirotovom se glasu mogla osjetiti nijansa predavanja.
- Moj prijatelju, kad se radi na slučaju, čovjek ne uzima u obzir samo stvari koje su ´spomenute´. Ne postoji razlog za spominjanje mnogih stvari koje bi mogle biti važne. Jednako tako, često postoji sjajan razlog da ih se ne spominje. Slobodno odaberite motiv koji vam se više sviđa.“
Add comment
Comments