Autor: Liz Nugent
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2023.
Prijevod: Tea Tosenberger Lubar
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
A ja sam mislila da će ova neobičnost biti kao kod Molly iz romana „Sobarica“. A jesam se prevarila... Nisam očekivala ovakvu priču, ni ovakve likove, a ni ovakve njihove međusobne odnose, jer sam računala na Molly. Tko se s njom još nije susreo od mene imate iskrene preporuke za jednu lijepu priču koja je već kod nakladnika dobila i nastavak „Gost iznenađenja“.
„Znam da ne razmišljam kao drugi ljudi, ali ako ih uspijevam izbjegavati, zašto je to onda uopće važno?“
Sally ima jednu potpuno drugu priču koja me na početku podsjetila na jednu nastalu prije 14 godina oko koje se uvijek moglo raspravljati jer, puno je tema u njoj sadržano. I to na vrlo jednostavan način, najčešće „samo“ glavnom idejom koja uz nas ostaje i dugo nakon što smo je pročitali. Ne želim spominjati naslov jer bih onima koji su isti pročitali ili za njega čuli uništila iznenađenje oko Sally i njezine priče, možda bi stvorila i određena očekivanja ili moguće predsrasude. To mi nikako nije cilj jer roman „Neobična Sally Diamond“ bi se trebao čitati.
Početak nam ne daje odmah pravu sliku što nas tu sve čeka već nas golica s vrlo čudnom odlukom koju je žena od svojih četrdesetak godina donijela. Jer ne, Sally nije trebala doslovno poslušati svog oca koji joj je rekao da ga nakon što on umre iznese sa smećem. A još sam se više čudila kada nije razumjela zašto je to problem, i da ne razumije kako je to, u najmanju ruku, neobično što je učinila. „Samo“ poslušavši oca, sada ne može shvatiti zašto se zbog tog čina našla u središtu pažnje medija, policije i javnosti.
Shvatila sam da će tu biti neka teška, specifična i nimalo laka pozadina. „Normalnim“ ljudima takvo nešto nikada ne bi palo na pamet, tako da sam sa zanimanjem okretala stranice očekujući objašnjenje Sallyne neobičnosti. I ljudi moji, u jednom sjedenju, meni koja nisam brzi čitač, otišlo je više od pola knjige! Kod mene to znači samo jedno – da me jaaako zanima što će se dogoditi i gdje će nas ta cijela priča odvesti.
Malo sam sa zadrškom bila zbog poznate ideje pribojavajući se da će ići sličnim putem, ali tako mi je drago da se to ipak nije dogodilo. Išla je meni novom idejom, šireći kroz priču osebujnost Sallynih bliskih osoba koje su bile odlično okaratkerizirane da nikome na kraju nisam imala što zamjeriti. Čitajući jesam, zamjerala sam, jer sam njihove odluke i razmišljanja filtrirala kroz svoja „normalna“ viđenja, što se pokazalo kao potpuno pogrešan način za razumijevanje romana.
Shvativši da svi likovi rade najbolje što znaju, uzimajući u obzir njihove pozadinske priče, traume i nevjerojatno teške trenutke koji su ih izgradili, koje nam je sve autorica s razlogom i vrlo detaljno dala, jednostavno sam ih uzela kao takve. Oštećene, nesnalažljive u svijetu kojima norme i pravila života nisu jasni već ih moraju naučiti i često glumiti određene pristojnosti u ophođenju s drugima.
Samo takva prilagodba je sama po sebi teška za osobu koja se teško snalazi u društvu, u životu, a kada se ista uz to mora nositi i sa svojim unutarnjim demonima... Ima li pomoći takvim ljudima? Mogu li ugodno živjeti svaki dan, bez da se toliko trude biti normalni, kada, iskreno, oni to nisu? Ima li sretnog završetka za njih?
Ja sam se nadala, barem za neke likove ove priče, da će uspjeti doprijeti do tog svjetla na kraju tunela i drago mi je što sam uz neke od njih napredak primjećivala.
Autorica ništa nije davala crno-bijelo. Život to ni nije. Sivoga ima puno više od navedene dvije „boje“. To sivo je Liz Nugent odlično bojala po stranicama čineći nijanse istih tamnije ili svjetlije kao razliku.
Popravak bilo čega što je pokvareno ne može dovesti do onog prvobitnog stanja koje je bilo kada je nešto stvoreno. Mogu se dodavati novi dijelovi i isti biti dobri, ali nikada to više neće biti ono isto kao na početku, o čemu god govorili.
I točno ta „igra“ osobnosti likova ovu priču čine jedinstvenom, na puno razina uznemirujućom, realnom bez obzira koliko nam se situacije u koje su likovi stavljeni čine nevjerojatne i možda pretjerane.
Pretjerane iz moje perspektive gledano, vjerujem (i nadam se) iz većine tako gledano, ali u zadnje vrijeme koje nam priče vijesti donose, vijesti stvarnih događaja, ovo se ništa ne čini kao nemoguće. To nikako nije utješno, ali daje nam uvid u određeno neobično ponašanje ljudi za koje u romanu imamo kvalitetan uvid koji nam je autorica tako spretno prenijela.
Jako stvarna priča s kojom, nakon što sam zaklopila knjigu, nisam bila posložena na svim razinama. Promišljanjem i pokušajem zamišljanja sebe u nekim situacijama u kojima su se likovi našli, sama sam sebe korila zbog „neuvjerljivosti“ jer ja bih to sigurno bolje/pametnije... Ma što ja znam što bih bilo kada, što bilo tko zna, čak i da se susreo sa sličnim ili istim situacijama? Svi smo mi drukčiji, svi smo mi jedinke za sebe i bez obzira na prepoznavanje situacija, iste možemo samo pokušati razumjeti.
Moramo sami sebe podjestiti da nikada ne znamo s čime se tko nosi u životu i zašto se netko ponaša na određen način, zašto je netko u nekom trenutku nekulturan, zašto djeca znaju vikati i čine se neobuzdanim od strane roditelja pa si autističnom djetetu damo na pravo kolutati očima. Ne znamo pozadinu, dovoljno je prisjetiti se sebe i kako bismo mi htjeli da ne netko od stranaca, ili naših ljudi, prema nama odnose. S empatijom, razumijevanjem, bez predrasuda, otvorenog uma.
Za sve one neobične Sally, nadam se samo da će uvijek nakon pada imati snage opet se podignuti, u ime sebe, u ime života, u ime onog dobrog što se u svakom danu može pronaći. Ako slučajno ne uspiju, žao mi je, uvijek mi je žao, ali razumijem da se ljudi ponekad umore i puste, a onda preuzima nešto iskonsko u njima što najčešće razara bez da bi se ponovno posložilo.
Kako ne bih umanjila doživljaj čitanja ovog romana pisala sam svoje subjektivne utiske kako sam ih doživljavala čitajući priču i upoznavajući i shvaćajući likove. Puno promišljanja, knjiga dovršena u dva čitanja, a i kada cijela priča određenog ritma i smjera u kojem ide ima i kraj koji sve to odlično uokviri, bit će jedna od onih knjiga koje ću pamtiti.
One moje neke pozitivne i naivne nade, one koje navijaju za likove, za njihove boljitke i sreću, bile su konstanta, ali isto tako očekujući takav kraj, znala sam da će kvaliteta cjelokupnog romana „nadjačati“ Sally s brutalnom realnošću.
I zakucala me autorica, onako pošteno, s realnošću, ispuhala roza balončić koji sam lagano napuhivala i dala mi odličan roman od početka do kraja.
Završetak mi je bio malo nedorečen u nekim segmentima, ali vjerujem da nam je autorica pustila neke situacije da sami isprocesuiramo, onako kako nama najbolje odgovara. Atmosferičnost je kroz čitav roman bila posebna, koliko god turobna i mučna, zrake svjetla su konstantne, male, ali značajne.
Nije ovo priča za svakoga jer teške sudbine se ne čitaju s osmijehom na licu i leptirićima u trbuhu. „Neobična Sally Diamond“ će vas šokirati i jako dobro protresti, dati vam oštećenost na svim razinama te će na taj način ostati dugo s vama. Neće to biti još jedan od onih romana koji se zaboravlja. Meni ide u ovogodišnji top 5!
Add comment
Comments