Autor: Nita Prose
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2023.
Prijevod: Dražen Čulić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Usamljenost i praznina se gomilaju i ispunjavaju svijet. Grozna bolest s jednostavnim lijekom... Ljubaznost. Strpljivo slušanje. Topla ruka.“
Zavoljela sam Molly kada sam se s njom „upoznala“ preko pera autorice Nite Prose i njezina romana „Sobarica“. Molly je glavni lik, mlada djevojka koja radi kao sobarica u prestižnom hotelu Regency Grand.
„Moja je voljena baka cijeli svoj život radila kao spremačica. Ja sam krenula njezinim stopama. Tako se to kaže. Nisam mogla doslovno krenuti njezinim stopama jer ona ne hoda, ne više. Umrla je prije više od četiri godine...“
Bila mi je tada osvježenje jer ju je autorica stvorila iskrenu, često i naivnu, drukčiju, socijalno nespretnu. Poželjela sam da smo svi tako jednostavno iskreni, da ne znamo lagati jer, jednostavno – to se ne radi. Ajme, što bi svijet bio jednostavniji! Zar ne?
Svi živimo okruženi lažima svaki dan. Često lažemo i sami sebe pa ne čudi da su različite težine laži svuda oko nas. U obitelji, s prijateljima, na poslu, a da ne nabrajam sve medije koji u tri rečenice imaju dvije riječi istine. I kako onda normalno živjeti? Tako da si sami odaberemo količinu i težinu s onima s kojima ćemo moći na dnevnoj bazi funkcionirati. Ja za sebe kažem da sam „naivna kao sobarica“ jer te neke muljaže, podmetanja, malverzacije u sebi najčešće nemam pa se često i „divim“ različitim umijećima.
„Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što trebam i mogu promijeniti i mudrost da razlikujem to dvoje.“
Uglavnom, da se ne udaljujem previše od teme, ponovno sam se odlučila pridružiti Molly s natruhom skepse budući da smo prošli put s njom pronašli mrtvo tijelo u sobi koju je čistila i pratili dokazivanje njezine obrane. Zar ćemo ponovno imati ubojstvo pa će Molly, sa svojim posebnim pogledom na svijet, otkrivati ubojicu, ili će opet dokazivati svoju nevinost? Ne može ona postati detektivka! Ok, svašta sam ja prije čitanja zamislila, ali sam isto tako, otvaranjem prve stranice, sve stavila na stranu i ušla u priču samo s dragom mi naivkom na umu. I dobro sam napravila.
Da, imamo smrt u hotelu, i to knjišku, poznati je autor krimića imao književnu večer uz posebnu objavu, koju, naravno, nismo čuli jer se prije uspio srušiti sa svoje bine, mrtav.
Molly je sada glavna sobarica hotela pa je njezin zadatak bio osposobiti i uljepšati novu prostoriju hotela stvarajući ambijent koji će biti savršena kulisa cijele večeri.
Od nje samo perfekcionizam, koji joj je u trenu bio uništen razbijenom šalicom, prolivenim čajem, uništenim kolicima za posluživanje i ostalog što je stalo na put kod rušenja autorova tijela.
„Ne razbacuj se i ne poželi previše.“
Filmski, rekla bih, vizualno lijepo, a onda „cirkus“. Otvorila su se tu razna pitanja i lijepo će nas, logički, realno i vrlo zanimljivo autorica voditi kroz dobivanje odgovora. „... tajne su sklone kažnjavati one koji ih čuvaju.“ Kako sam se nadala više doznati o Molly i njezinu životu, ovaj sam put dobila što sam zatražila.
Vraćali smo se u prošlost Mollynim prisjećanjima. „Moja je baka znala govoriti: Tko žuri, vrat lomi.“
Družili se na taj način i s njezinom dragom bakom, više doznali o njezinim odlukama i žrtvi koju je prigrlila iz ljubavi prema svojoj posebnoj unuci. „Vidjeli“ smo i Molly kao djevojčicu kako poima svijet oko sebe i kako uči ono što joj njezina logika nije nagoviještala.
„Istina, nešto sam naučila od učenika iz svog razreda da je ona izreka da riječi bole više od udaraca posve točna. Uz njih sam često vježbala izbjegavanje letećih objekata, a čak i kada bi me nečim pogodili, modrice su s vremenom prolazile. Ali riječi koje su pekle i obilježavale me - ostale su zauvijek. Njihove me riječi i danas peku.“
Zabavila sam se i ovaj put, nisam se razočarala, bilo je tu opet nekih pomalo sladunjavih trenutaka, ali sve u granicama koje kod Molly možemo i očekivati. Nešto se od priče dalo naslutiti, nešto nije, nešto mi je bilo nepotrebno i malo pretjerano s obzirom na cijelu ideju i lik kao što je Molly. Nisam od pretjerivanja, pogotovo kada se radi o romanu koji to ne trpi pa sam se uhvatila kako „frkćem nosom“ u nekim situacijama.
„... ljudi su tajna koja nikada ne može biti riješena.“ Molly je tako posebna i draga osoba, a opet na neku stranu i socijalno ograničena pa ću sva svoja negodovanja oko te vrste pretjerivanja pripisati liku i oprostiti.
Ono što nam nakon čitanja „Gosta“ ostaje je topao osjećaj pozitive, zadovoljstvo razrješenja koje dobijemo što nam roman čini dovoljno dobrim i osjećaj da bismo se opet rado družili s Molly. Put je otvoren, autorica je ostavila mjesta za dalje, a ja se samo nadam da će se kvaliteta nastaviti kako nas je s prva dva dijela naviknula.
„A što je nada nego odluka da svjetlošću obasjaš mrak?“
Preporučam druženje s Molly ako vam treba jedna priča koja u sebi ima dovoljno svega da vas zabavi kada vam ne trebaju neke posebno teške teme i zavrzlame, kada vam treba dobro društvo uz koje ćete odmoriti, prisjetiti se bitnosti života što i ovako često zaboravimo. Bez bake, ne bi bilo ni Molly, a ona nam svojom ljubavlju prema njoj čini kao da je i ona s nama cijelo vrijeme. Što u biti i jest... Svi naši uvijek su uz nas bez obzira što se fizički više ne možemo dodirnuti, diramo se srcima...
„Nikada se ne plaši novog početka. Jedno poglavlje mora završiti da bi drugo počelo.“
Add comment
Comments