Autor: Tina Harnesk
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2024.
Prijevod: Lana Momirski
Recenziju napisala: Ivana
„Neki ljudi dobiju breme koje je nepravedno teško nositi.“
Švedska autorica Tina Harnesk pripadnica je naroda Saami, kojih brojčano nema mnogo, ali nastanjuju veliki teritorij koji se proteže preko arktičkih područja Švedske, Norveške i Finske. To je nomadski narod čiju su kulturu i jezik stoljećima ugnjetavale vlasti ovih triju država, oduzimali im zemlju i ugrožavali prirodu o kojoj Saami ovise. Naime, poznati su kao goniči sobova. U još smo se jednom nedavno objavljenom romanu imali prilike upoznati sa Saamijima (Krađa Ann-Helen Laestadius) u čijem je fokusu upravo odnos čovjeka i prirode, a u ovom se romanu više provlači problematika zapostavljenog naroda i rascijepljenosti obitelji koje više ne znaju kamo i kome pripadaju.
„No zašto bi se Máriddja Rijá uzdala u sudbinu kad je ona bila tako nemilosrdna prema njoj?“
Priča prati dvije fabularne linije, naizgled nepovezane. Stari bračni par Máriddja i Biera Rijá žive u osami, skromno ali zadovoljno. U surovom okruženju i daleko od civilizacije nisu izgubili mir i sreću, naprotiv. Čak su pomalo i luckasti, posebice Máriddja. Unatoč činjenici da umire od raka, nije prestrašena niti pokolebana. Naprotiv, u to malo vremena koje joj je preostalo želi pronaći nećaka kojeg je davno izgubila i nikad prežalila, želi dobiti odgovore i konačno se osloboditi krivnje. Biera je također zdravstveno u nezavidnoj situaciji budući da boluje od demencije. Koliko god vidimo da im je život težak i pun nezacijeljenih rana, ne možemo ne primijetiti njihovu međusobnu ljubav, razumijevanje i poštovanje koji ispunjavaju stranice.
„Ali moram ponekad misliti na nju, da se podsjetim da je najvažnije od svega da se sjetimo brinuti jedni za druge. To može značiti mnogo više nego što mislimo.“
S druge strane imamo mladi par, Kaja i Mimmi, koji se nose sa smrću Kajove majke koja ga je duboko pogodila, ali koji su također uzbuđeni i sretni jer se doseljavaju u novi kraj i planiraju zasnivanje obitelji. I njihov je odnos zavijen u ljubav i sve lijepo što ona znači.
Priče idu paralelno, ali ne i kronološki, a kako se događaji rasvjetljavaju i otpetljavaju, dobivamo širu sliku i otkrivamo na koji su način likovi povezani. I jedan i drugi par tragaju za nečim velikim i važnim, puno je tajni pa roman ima i naznake laganog krimića, koji u kombinaciji s bajkovitošću i tradicionalnošću jako dobro funkcionira.
„Gotovo da su mogli čuti kako joj se volja slomila kao suha grančica, da bi bila bačena u vatru i pretvorila se u gust dim na vjetru.“
Autorica piše s mnogo pažnje i empatije, stalno imajući na umu ljubav i gubitak koji su neraskidivi od glavnih likova. Posvećena je svakome od njih, njihovim međusobnim odnosima, kao i životnim vrijednostima koje (kao pripadnici dviju generacija Saamija) njeguju. Na trenutke djeluje previše otkačeno da bi djelovala realno, no ipak, ova topla i bajkovita priča o potragama idealna je za ovo zimsko vrijeme pred nama.
„Nikad se ne zna što se može dogoditi ako se oda ono što bi trebalo ostati neizrečeno.“
Add comment
Comments