Recenzija knjige: Poslušaj me (Rizzoli & Isles #13)

“Pogleda li itko zaista svoju majku? Mi smo jednostavno uvijek tu, pouzdane poput gravitacije.”

Teško je u krimićima/trilerima pronaći i izdvojiti neki citat, meni je upravo ovaj zapeo za oko jer ima smisla u vezi načina na koji autorica iznosi priču. Ali, upoznajmo se najprije malo sa sadržajem.

Udovica, medicinska sestra i omiljena susjeda Sofia Suarez, nasmrt je zatučena u vlastitu domu. Detektivka Rizzoli otkrit će vezu između Sofije i nedavne žrtve nesmotrenog vozača, što će dodatno uzburkati cijeli slučaj.
No ovoga puta će u priču ući još jedna “detektivka” Rizzoli – Janeina majka Angela dobit će priliku ispričati određene dijelove iz svoje perspektive odnosno iz vlastitih poglavlja. Ona je osoba koja u svakom trenutku zna što se događa u njenom kvartu, poznaje sve susjede u dušu. Motreći svoju ulicu, primijetit će neke sumnjive stvari; dolazak novih susjeda i mlada tinejdžerica koja nestaje samo su neke od njih. Angela je uvjerena da novi susjedi nemaju dobre namjere i od tog trenutka neće prestati nazivati dispečere bostonske policije.

I kako će se onda riješiti slučaj? Imate pravo pogađati samo jednom. Naravno, signora Rizzoli će još jednom dati poguranac bostonskoj policiji i tako će postati junakinjom svoga kvarta, a bome i šire.

Da se radi o istoimenoj TV seriji (kod nas prevedenoj kao Djevojke na zadatku) još bi i moglo proći. Serija ne prati knjige osim što je “utemeljena” na Kirurgu kao prvoj knjizi iz serijala. TV serija je lepršavija, ima simpatičnih trenutaka, a Angela Rizzoli ima tamo štošta za reći.
U književnom serijalu mi je ovo odstupanje bilo kao šaka u oko. Krvavi i jezivi trileri sa samog početka ovime su se pretvorili u cozy mystery – vrstu laganih krimića u kojima nema previše nasilja, seksa i psovki; slučajeve obično rješavaju frizerke, slastičarke, knjižničarke, kućanice… jer je policija najčešće potpuno nesposobna u obavljanju svog posla.

Dok čitate ovu vrstu krimića, osjećate se puno ugodnije i ne bojite se ugasiti svjetlo kad odete na spavanje. Inače jako ih volim čitati, ali u serijalu Rizzoli/Isles im ne bi trebalo biti mjesta. I nemojte misliti da mi Angela nije draga, ali njene aktivnosti previše su “smekšale” radnju romana, da ne kažem da je sve u njemu puno površnije opisano.