Autor: Minka Kent
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2024.
Prijevod: Dijana Štambak
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Kažu, ako hoćeš Boga natjerati da se nasmije, samo mu reci kakve imaš planove.“
„Zlo mjesto“ se jako brzo čita i toliko brzo uvede u strepnju da ga je teško odložiti. Radovala sam se vremenu prije spavanja znajući da će mi ova priča raditi društvo, a to što sam ga čitala kako bih s prijateljicom o njemu mogla razglabati bio je samo plus.
„Zlo mjesto“ je jedna od onih priča koja se zbog jednostavnog stila može pročitati u jednom dahu. Jednostavnost pripovijedanja je lijepa jer ne traži od čitatelja neku posebnu uključenost, samo dozvolu da ga se ponese upoznati tri sestre i jednu, na očigled sretno udanu Nicolette.
Svoje nam dane pripovijedaju dva glavna ženska lika i jasno se razlika između njih može primijeniti, iako nam kod svakog novog ulomka autorica jasno daje do znanja koga „slušamo“. Drukčije su i to nam je kristalno jasno i svaka nam postaje draga na svoj način pa ne čudi zašto jako brzo počinjemo za obje „navijati“. Želimo im dobro, želimo da im život bude jasan, da od njega dobiju sve što svatko od nas zaslužuje. Ljubav i prihvaćanje.
Stil nam od prvih stranica, koliko god bio neopterećujuć daje jedan tračak neugodnosti koji se onda sa svakim novim poglavljem povećava. Odlično je ovdje autorica čitatelju stvorila onaj osjećaj loše slutnje, a znajući da ćemo jasnoću dobiti tek na samom kraju, živci nam lagano sa svakom novom stranicom postaju tanji. Koliko god je u ovoj priči bilo i patnje, toliko je autorica uspjela unijeti i nade pa je lijep balans, onaj životni, nesavršeni.
„Izgleda da sam s godinama stvorila vlastito čudovište, uvijek nudeći podršku i razumijevanje bez premišljanja, ali to činiš kad nekoga voliš, kad obećaš da ćeš mu posvetiti sav svoj život, ma što se dogodilo. Kad je on sretan i ja sam, i obrnuto.“
Naslućujemo zlo, to svakako, pogotovo oni koji vole zabavu potražiti u krimiću ili trileru. Prvi preobrat koji ni u jednom trenutku nisam mogla naslutiti uzela sam sa skepsom jer mi (laiku) to objašnjenje nije bilo moguće.
Iako, kada osvijestim, za ovu vrstu romana dovoljno je realno, ali ja se s time, na taj način i u toj obimnosti nikada nisam susrela pa sam bila skeptična. Tako da, što sam više razmišljala o situaciji u koju je autorica jedan od svojih likova stavila, bivalo mi je realnije, a samim time je davalo bolje ukupne utiske na cijelo djelo.
Ovdje moram napomenuti da mi je razgovor o knjizi s prijateljicom o ovoj mojoj nedoumici, u traženju logike i životne realnosti koju očekujem kada se nešto specifično spominje, puno pomogao. Sve smo raščlanile, o svemu smo diskutirale i pitale se, ozbiljno prošle kroz sve preokrete, traume i okolnosti kroz koje su svi glavni i sporedni likovi prošli.
Ozbiljno smo shvatile naš zajednički zadatak ali bez obzira na to, ovakvo druženje uz ćakulanje o istoj knjizi sa sigurnošću mogu reći da hrani svakog tko u ovakvim trenutcima uživa. Knjiga, prijatelj, klopica, sunce i terasa – tko bi više za punjenje baterija poželio? Ja sam na ovoj energiji živjela još danima...
Kratka je ovo knjiga, a čini se i kraća koliko se lagano čita i kroz nju prolazi. Minka Kent ima znanje stvaranja atmosfere koja te ne pušta, već te čitajući sve više steže u grlu i želucu. Sve navedeno je plus budući da emocija ne izostaje. Sve je dovoljno dobro objašnjeno, bez pretjeranih opisa koji bi stvoren ritam poljuljali. Zlo će vas mjesto zabaviti, ali neće umoriti, u priči ćete dobiti dovoljno svega, a opet ćete znati da nije jedno od onih trijumfalnih djela koje ćete dugo pamtiti već će uz vas ostati osjećaj najjačeg utiska koji doživite. Uzmete to u obzir i zadovoljstvo neće izostati.
Moram reći da ima i poneku rupicu, nespomenutih završetka otvorenih tema, ali ne toliko važnih za cjelokupno razumijevanje i viđenje knjige. Sigurna sam da ih ni ne bih toliko primijetila da ih nisam u društvu nakon čitanja prolazila temeljno kao što jesam. Ponekad to bude dvosjekli mač, ali uvijek odlično provedeno vrijeme.
Volim konstruktivne rasprave o pročitanom (pogledanom), što govori i činjenica da sam član čitateljskog kluba u gradskoj knjižnici, ali i voditeljica onog pri knjižari Hoću knjigu. Volim čuti drukčija mišljenja o istoj stvari jer se uvijek pokaže zanimljivim, edukativnim i zabavnim. Svima bih takvu vrstu razgovora preporučila jer nas ujedno uči i slušati i prihvaćati, razumijevati i objašnjavati, uči nas kulturi komunikacije.
Po završetku čitanja romana koji me zabavio bez obzira na temu, uživala sam u odličnom društvu, konstruktivnom izmjenom mišljenja uz jako dobru pivu koja je odlično pasala uz sve nabrojeno. Kombinacija za 10! Preporuka od srca od mene za vas, za sve navedeno!
Add comment
Comments