Recenzija knjige: Matilda

Matilda je pametna i nadarena djevojčica od šest godina koja živi sa svojim roditeljima i starijim bratom u lijepoj kući. Otac im je omogućio život na višoj nozi svojim pokvarenim preprodavačkim umijećem rabljenih automobila. Ograničeni roditelji ne vide dalje od televizije i svoje dokolice pa djevojčica željna ljubavi i pažnje koju ne prima, istu traži u knjigama. 

Matilda kroz književnost bježi u druge i ljepše svjetove ali i uči mnoge druge stvari. Početak školovanja ju raduje, no neće sve biti med i mlijeko. Sumorna zgrada u kojoj se nalazi škola nosi ime Vila Drobilica, a ravnateljica joj je gospođica Grozobrad. Za početak, pametnome dosta. Matilda oduvijek hrabro korača i tako nastavlja i dalje u prvi razred.

1. travnja 2020., trebao je započeti Mjesec dobre dječje knjige u Gradskoj knjižnici Rijeka. Ove godine Tjedan dobre dječje knjige postao je Mjesec dobre dječje knjige, čime se obilježava kraj jedne ere, i početak nove. Mjesec dobre dječje knjige književna je manifestacija koja obuhvaća niz promotivnih aktivnosti čitanja. Namijenjena je djeci, ali i svima odraslima uključenima u njihov razvoj. Cilj je ovom manifestacijom skrenuti pozornost na važnost odabira dječje knjige. Upoznati djecu i nositelje njihova odgoja s primjerima dobre dječje knjige i autorima koji djeci šalju pozitivne poruke.

Novitet nakladnika Mozaik knjiga i navedeni događaj ponukali su me da pročitam ovaj divan dječji klasik. Čitateljska grupa GKR, čiji sam član je za mjesec travanj također odabrala dječju knjigu. Kako je manifestacija i druženje članova odgođeno zbog trenutne situacije s korona virusom ostaje nam se nadati da će se program pokrenuti što skorije kako bismo uživali u njegovim dražima. 

Volim ovakva obilježavanja, kao i mjesec hrvatske knjige na primjer jer nas potiče na čitanje naslova koje možda ne bismo sami odabrali. Podsjetnik da ne zaboravimo dijete u sebi, čitajući mu takvu vrstu štiva je osvježavajući, topao, magičan i pun nade. Točno ono što nam sada u ovim trenutcima treba.

Za Matildu sam doznala još davne 1996. godine kada je izašla divna ekranizacija. Glavna glumica, preslatka Mara Wilson, savršeno je prikazala čarobnost i neodoljivu slatkoću glavne protagonistice, kao i Danny DeVito nezgrapnog, modno neosviještenog i nezainteresiranog tatu. Mrvicu mi je žao što tada ili još i ranije nisam pročitala knjigu. Film mi je ostavio samo pozitivne utiske kojih se sjećam i dan danas. Sigurna sam da bi isto bilo i s knjigom.

Super je stvar što se i moje kumče dočepalo Matilde i shvatilo da postoji crtić, čuvši za nju. Kada sam mu ukratko ispričala osnovu priče (bazu za crtić) oduševio se i pozorno me slušao. Nakon što sam ju ja pročitala, sada će ići na posudbu osmogodišnjaku koji će je se sjećati od malih nogu sa, sigurna sam, zadovoljstvom u srcu.