Autor: Lucinda Berry
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2021.
Prijevod: Igor Rendić
Recenziju napisala: Sandra
IG: https://www.instagram.com/sandyy_bee/
GR: https://www.goodreads.com/user/show/32538982-sandra-nedopri-ljivica
Kako uopće krenuti pisati osvrt o knjizi (i ocijeniti ju) za koju nikako ne možeš reći da je loše napisana, dapače radi se o jednom jako dobrom psihotrileru, ali su ti glavni likovi toliko išli na živce, da ju u konačnici želiš ocijeniti s nulom? No, idemo ispočetka.
Već u kratkom sadržaju romana saznajemo da je riječ o mladom bračnom paru koji jako želi dijete, ali im to ne uspijeva prirodnim putem te se odlučuju na posvojenje. S druge strane je šestogodišnja Janie, čija je psiha toliko oštećena da stvara velike probleme (i izazove) svima koji dolaze u doticaj s njome – liječnici, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici. I svi oni zakažu u određenom trenutku.
Vjerujem da ovakvih priča ima u životu, iako je to jako teško povjerovati. Sigurno autorica to jako dobro zna iz svoje bivše prakse, radeći kao klinički psiholog specijaliziran za dječje traume. Svima nama koji smo odrastali u normalnim obiteljima i imali sretno djetinjstvo, ovakve su priče u rangu znanstvene fantastike.
Već spomenuti bračni par, Christopher i Hanna, također dolaze iz medicinskog okruženja, on je dječji kirurg, a ona medicinska sestra. I tu nastaju prvi problemi. Sve je to lijepo kada želiš pomoći djetetu za koje vjeruješ da je zlostavljano i traumatizirano, kao i da ti se uvuče pod kožu onako sva slatka i mila. Međutim, to slatko i milo, “savršeno” dijete, tu će svoju stranu pokazati samo Christopheru. I zato je on taj koji će inzistirati da posvoje malu Janie. Nažalost, Hannu neće trebati puno nagovarati, a onda će sve biti kasno.
Janieno ponašanje je dobilo dijagnozu – reaktivni poremećaj privrženosti. Vjerujte mi, ne želite da vam netko takav postane privržen, u bilo kojem obliku.
Christopher je taj koji ne vidi “dalje od nosa”, koji i dalje tvrdi kako će sve biti dobro, čak i nakon što njegova žena doživi neke definitivno ružne trenutke (kao i neki drugi članovi njene obitelji). Znam da u životu imamo trenutaka kad se luđački zaljubimo i ne dozvoljavamo nikomu da nas odvrati od toga da budemo s određenom osobom.
Isto tako, možemo na jedan drugi način biti zaljubljeni i u dijete. I sve će to biti u redu, čak i opravdano, ali ne kada u pitanje dovedemo nečiji život. A to Christopher radi stalno i ja nikako nisam mogla shvatiti koliki idiot moraš biti da kao jedan ozbiljan liječnik dozvoljavaš da netko kontinuirano zlostavlja tvoju obitelj, a da ti ne mrdneš prstom.
Što god rekla o ovom romanu, ispast ću bešćutna, jer kako možeš razmišljati o tome da jedno istraumatizirano dijete (s tajnom prošlosti) jednostavno vratiš odgovarajućoj socijalnoj ustanovi jer nije ispunila tvoja očekivanja. Nije to isto kao kad odeš u dućan kako bi vratio neispravni kućanski aparat i zamijenio ga onim koji radi. Ali, zašto ne? Pa i tvoje vlastito dijete može postati skroz problematično i zatražit ćeš pomoć odgovarajućih službi, kako bi se djetetu pomoglo, a sačuvao ostatak obitelji. Sjećam se kad sam bila mala i roditelji nam znali prijetiti – ako ne promijenimo svoje ponašanje, dat će nas u dom. U nekim slučajevima je tako i završilo i ne vidim problem u tomu.
Znači, moram se vratiti opet na početak priče i reći da sam dala srednju ocjenu (što je u ovom slučaju ekstra visoko) iz razloga što je, kao što već rekoh, roman dobro napisan, a sva ta jeza koja se provlači kroz njega ne može a da te ne okrzne.
Mnogi su zamjerili autorici što roman nema adekvatan kraj. Informirala sam se i o tomu – navela je kako je u početku postojao epilog, ali ga je naknadno izbacila jer je htjela zapravo pustiti čitateljima da sami pokušaju stvoriti svoj kraj. Također, smatra da ima dovoljno materijala da se priča sagleda iz raznih kutova koji bi dali prostora nastavcima. I priznala je, konačno, roman će dobiti nastavak.
Nisam sigurna želim li to čitati – možda da pročitam najprije kraj pa ako me zadovolji, nastavit ću. Jer jako dobro znam kako bih htjela da cijela priča završi u odnosu na dragog doktora i njegovo slatko savršeno čudovište.
“Ne možeš samo odustati od svoje djece kad rade probleme. Možeš ako je dijete čudovište.”
“Moram zaštititi svoju obitelj, rekla je. Ali ona ti je obitelj. Nije, Christophere. Nije. Nisam ju ja posvojila – ti si.”
Add comment
Comments