Autor: Pema Chödrön
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2020.
Prijevod: Andrea Pongrac
Recenziju napisala: Sandra
IG: https://www.instagram.com/sandyy_bee/
GR: https://www.goodreads.com/user/show/32538982-sandra-nedopri-ljivica
Uvijek sam se pitala zašto moramo početi raditi na sebi i zavoljeti sebe tek kad doživimo neko negativno iskustvo. Očito je da je tada ipak pravo vrijeme i osjećaj je intenzivniji, kad smo gotovo pa primorani da nešto učinimo i promijenimo ili da jednostavno odustanemo.
Ova američka budistička redovnica, učenica slavnog učitelja meditacije Chögyama Trungpea, sama je doživjela taj trenutak kad je trebala nešto poduzeti u svom životu. Njezin joj je suprug, iz čista mira i sasvim iznenada, priznao da ima drugu i da želi razvod.
Sama će tako priznati da se budizmom počela baviti jer je bila bijesna na supruga, ali i da joj je to spasilo život.
“Život nam je dobar učitelj i dobar prijatelj. I sve u životu neprestano je u prijelaznom stanju – kad bismo to samo shvatili!”
Na nama je da savladamo tu vještinu vlastitog buđenja. Kad nam je slomljeno srce, mislimo da više nema nade i želimo se osvetiti osobi koja nas je dovela u to stanje. Kad to osvijestimo i prihvatimo, možemo početi raditi na sebi. Prava avantura nalazi nam se točno pred nosom, samo trebamo napraviti prvi korak.
Ono što ne smijemo učiniti je smatrati da je to što nam se događa neka vrsta kazne. Nisu protekli događaji nužno loši niti su takve osobe koje su nam nanijele bol. Isto je i sa strahom; jednom kad smo ga doživjeli, moramo prestati bježati i suočiti se s njime, otvoriti svoje srce i opustiti se, a to je najbolje učiniti kroz naučene tehnike meditacije.
Sjedeći na udobnoj stolici ili ležeći na krevetu promatramo vlastite misli – nemojmo ih ignorirati niti pustiti da nama gospodare već samo registrirajmo njihovu prisutnost i otpustimo ih, postojeći samo u sadašnjem trenutku. Koliko dugo to trebamo činiti? Najbolje do kraja života, pritom sazrijevajući i učeći, bez opterećivanja prošlošću ili budućnošću, bivajući prisutni sada i ovdje.
Priznat ću da volim čitati ovu vrstu knjiga, gdje sa svakom novom iznova duhovno rastem. Uvijek dobro dođu da naučim nešto novo. Ovo sigurno nije jedna od onih koje su me posebno oduševile, ali drago mi je da mi je došla u ruke i znam da neće biti zaboravljena.
“Jedan je drevni kineski učitelj rekao da istina nije ni ovakva ni onakva. Ona je poput psa koji slini nad posudom kipućega ulja: ne može odustati jer mu je ulje primamljivo, a ne može ga niti polizati jer je prevruće.”
“Svaki naš postupak se računa. Svaka misao, svaka emocija. To je jedini životni put koji imamo. Put na kojemu primjenjujemo sve što smo naučili. Život je kratak. Čak i da poživimo do sto i osme, nećemo se nauživati njegovih čari.”
Add comment
Comments