Recenzija knjige: Moja voljena žena

Njih je dvoje – muž i žena, naizgled normalan par s dvoje djece. Ne razlikuju se previše od drugih, izgledaju poput vaših susjeda ili poznanika s kojima biste mogli otići na kavu. Samo što su njihovi interesi ipak malo drugačiji. Nakon jednog slučajnog ubojstva prevladat će njihova želja za igrama koje će imati tragične posljedice. Ove igre imaju i svoja pravila, no kad ih jedno od njih prekrši, osveta je neminovna.

Za Samanthu Downing kažu da je nova zvijezda američkog kriminalističkog romana, koja je svojim prvijencem stekla brojne štovatelje. Odmah po objavljivanju ovog romana zasjela je na vrh mnogih lista najprodavanijih naslova, između ostalih Sunday Timesa i USA Todaya, a prema izboru stranice Amazon.com ova je knjiga izabrana za knjigu mjeseca, u kategoriji trilera.

Što radite kad ste u braku 15 godina i postane vam dosadno? Sigurna sam da bi svatko od vas imao nekih zanimljivih i lijepih priča o tome, ali čisto sumnjam da biste se odlučili na rješenje koje su ponudili Millicent i njezin suprug.

Od jednog usputnog ubojstva do serijskih ubojica vrlo je kratak korak. Ova ostala su sve samo ne slučajna. Do same odluke tko će biti sljedeća žrtva, potreban je pomno osmišljeni plan: svakodnevno praćenje žrtve, njenih navika, sklonosti, društvenog života i svih ostalih sitnica koje tu osobu čine baš takvom kakva ona jest. Žao mi je što vam ne mogu ispričati na koji način to suprug radi, a on je već pravi maher u svom poslu, vjerujte mi na riječ. Njega ćemo kroz roman detaljnije pratiti, uz sva njegova razmišljanja o svakom učinjenom koraku.

„Kad nekog promatram uživo, to je vrlo intiman osjećaj. Osoba nema pojma da ju promatram te je stoga opuštena, prirodna. Ja tako saznam kako se kreće, kako hoda, naučim njene male tikove i geste. Ponekad mogu čak i predvidjeti što će ta osoba sljedeće učiniti.“