Autor: Søren Sveistrup
Izdavač: Fokus Komunikacije d.o.o., 2020.
Prijevod: Iva Tomečić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Uz unakaženo tijelo svake od žena koju je odlučio smaknuti, ubojica ostavlja čovječuljka izrađenog od dvaju kestena i šibica. Istražitelji dolaze do zastrašujućeg otkrića – na svakoj od tih figurica nalazi se otisak prsta djevojčice za koju znaju da je lani oteta i ubijena. Puka slučajnost ili se psihopat poigrava s njima? Vremena je malo, povjerenja između kolega zaduženih za slučaj još manje… Znaju samo da je stravična igra ovog ubojice daleko od gotove.
Ukratko o romanu je stvarno šturo iako do nekih navedenih detalja dolazimo mrvu kasnije nego što mi je opis dao naslutiti. U startu bih sugerirala zapisati likove, jer u stotinjak stranica imamo ih više od dvadeset i ponekad je nezgodno točno znati o kome se radi.
Često se istu osobu oslovljava s imenom, pa drugi put prezimenom, često likovi imaju i po dva imena i prezimena koja nama nisu baš bliska pa je dobro pomoći si u početku. Radnja se tek zahuktava i ne možemo znati tko će i tko neće biti dovoljno bitan da ga zapamtimo, ali kada nam zatreba, šalabahter super pomaže.
Glavna detektivka Naia Thulin uz silnu želju da promijeni svoj posao i iz odjela za umorstva prijeđe u IT dio policije, za ovu novonastalu situaciju s ubojstvom mlade žene dobija i novog partnera. Detektiv Mark Hess je po kazni dobio premještaj u Kopenhagen iz Europola dok se sve nesuglasice i razmirice ne pokažu kao krive. Oboje su sada tamo gdje u biti ne žele biti i u društvu koje im nikako ne odgovara. Oboje inteligentni na svoj individualni način, pametni i s jasnim ciljem daju sve od sebe da se hvatanje ubojice čim prije dovede pravdi.
Žanr koji volim, triler. Žanr koji najčešće izbjegavam, triler. Jaaakooo puno krimića i trilera svakodnevno izlazi u prodaju i vjerujem da to „štancanje“ ove vrsta romana škodi kvaliteti istih. Došla sam do toga da se „bojim“ posegnuti za trilerom jer će to biti samo još jedna naivna i nerealna priča, puna rupa, nelogičnosti prozvana hitom godine. Istina, sve su knjige sada hitovi godine, ali ovaj bih triler iskreno preporučila.
Osim gospodina Chrisa Cartera koji je maher u svom zanatu pripovijedanja napetih i zanimlijvih priča, u „Čovjeku od kestena“ je spisatelj pokazao da može stvoriti dobru priču. Sve što je zamrsio, lijepo će povezati i razmrsiti s dovoljno logičnosti i realnosti da bih ja rado pročitala još koji roman iz njegova pera.
Roman ima nepotrebnih detalja, mogla bih reći i da je preopširan u nekim dijelovima, ima puno likova, ali je lijepo i jasno pisan, ima kulminacija i napetih situacija dovoljno da te natjera okretati stranice s željom da vidimo što će se sljedeće dogoditi.
Ima dovoljno lažnih tragova, ali i nedovoljno istih da bi čovjek čitajući sam došao do zaključka koga mi to cijelo vrijeme tražimo. Ako ćemo sitničariti dalo bi se tu izdvojiti i nepotrebnih događaja i odnosa, kao i plošnost nekih likova, ali ništa toliko strašno da bi smetalo u doživljaju cijele priče. No, sve su to sitnice koje sam na kraju priznala, prihvatila i stavila sa strane kao „nema veze“.
Onima koji vole žanr preporučam ovaj roman jer vjerujem da će i „picajzle“ biti koliko toliko zadovoljne pošto sebe nekako stavljam u tu skupinu. Gledajući po sebi znači, dobar je i rado bih ga vidjela i ekraniziranog. Bio bi to dobar, napet i zanimljiv film!
„Žalovanje je zapravo ljubav koja je ostala bez doma, s tugom se mora živjeti i natjerati se krenuti dalje.“
Add comment
Comments