Recenzija knjige: Mali milijarder

Joe Spud je najbogatiji dvanaestogodišnjak na svijetu. Joe ima doslovno sve što poželi, između ostalog: vlastiti bolid Formule 1, sve računalne igrice na svijetu, krokodila, kino IMAX 3D u podrumu, tjedni džeparac veći od godišnje plaće običnog radnika. Da, Joe ima sve što mu srce želi, no samo mu je jedno doista potrebno, ono što se ne može kupiti novcem.

Evo jednog savršeno jednostavnog štiva koje je tu da nas prisjeti, podsjeti, možda napokon i nauči što u životu NIJE najbitnije. Ovaj sam roman odabrala da se zabavim i otklonim svoje probleme i odmorim od njih u tuđem svijetu, a naletjela sam definitivno na dragulj koji bih rado stavila kao obaveznu lektiru za peti osnovne.

Ovo je moja treća knjiga Davida Walliamsa, a uzela sam ju po preporuci dragog ljubitelja po čitanju koji je član istog čitateljskog kluba kao i ja, ali i djelatnik najdraže mi knjižare u gradu, Hoću knjigu. On voli dječje knjige i priče i ovaj se put stvarno pokazalo da je i meni ovaj naslov bio najpotpunije i najrealnije što sam do sada od spisatelja pročitala. Priznajem da nisam pročitala sve od pisca, već samo „Djedov veliki bijeg“ i „Dječak u haljini“ koji su također bile dobre priče no ipak mrvu pretjerane, time i nerealne da bi bile savršene za moj ukus. 

S time na umu, ovog ću malog milijardera darovati svom kumčetu i nadati se da će razmisliti o pročitanom, propitkivati i htjeti shvatiti bitnost romana koju će onda uvrstiti u svoj život i nastaviti ispravnim pravcem.