Recenzija knjige: Posrnuli svijet

Posrnuli svijet zbirka je mladog danskog književnika Pedera Frederika Jensena. Iako je ova zbirka dobila vrijedne nagrade, a bila je nominirana i za nagradu Europske unije za književnost, i iako je ideja jako dobra, realizacija nažalost nije bila po mom ukusu. No to nipošto ne umanjuje njezinu vrijednost niti znači da se ostalima, pogotovo onima koji vole ovakvu vrstu književnosti, neće svidjeti.

Knjiga se sastoji od 25 priča koje su, ako sam se dobro uspjela informirati, napisane na autorovim putovanjima vlakom po Danskoj (što nagoviješta i uvodni citat, za koji bih voljela znati širi kontekst i mogućnost postojanja sarkazma). Danska je pogotovo u današnje vrijeme poznata kao zemlja mira, blagostanja i nepresušne sreće. Popularni „hygge“ čak i daje recepte za sretan život. No i Danska, odnosno Danci, isto su samo ljudi od krvi i mesa, i nažalost nisu nikakvom čarolijom zaštićeni od svega lošega i ružnoga u stvarnom životu.

Vodeći se tom idejom, autor je želio dati sitne prizore iz običnog, svakodnevnog, često teškog i nimalo glamuroznog života. Život je ovdje predstavljen kao kaleidoskop nasumičnih događanja, kako bi se ukazalo na postojanje trenutaka koji, svi znamo, nerijetko nisu za zapamtiti. Tako je stvoreno 25 malih priča koje su poput uvida u različite, zbilja različite živote. Scene su odvažne i mračne, a priče guste i natrpane. Napisane su kratim rečenicama koje su, istina ometajuće, no apsolutno se slažu s tom brzinom i kratkoćom koja se želi naglasiti i postići redom kroz sve priče.

Nešto nam je jednostavno dano za vidjeti, i onda samo nastavljamo dalje. Zbilja djeluje kao vožnja kroz krajolik i hvatanje različiti scena prije nego što zauvijek nestanu. Zbog toga se nemamo prilike suživjeti i dubinski upoznati s likovima. Dok se uopće smjestimo s likovima u određeno okruženje, već je kraj i započne nova priča. Zbog toga je pomalo teško ostati usredotočen i s punim zanimanjem.

Kratke priče imaju po svega nekoliko stranica, a govore o vjerojatno realnim ali prečesto teško zamislivim stvarima, ljudima, situacijama. Priča koja nosi naslov cijele zbirke – Posrnuli svijet – možda je najbliža tome da se isječkom iz života pokuša obuhvatiti život u potpunosti, s pomiješanim osjećajima, nepredvidljivostima, simbolikom i nedorečenostima.