Recenzija knjige: UNFU*CK YOURSELF - SREDITE SE - Oslobodite se negativnih misli i počnite živjeti

„Ne stoje vam na putu drugi, nisu ni okolnosti ono što blokira vaš razvoj, nego vi sami i negativan samogovor koji neprestano vrtite po glavi. Ova knjiga nudi osvježavajuć, izravan pristup koji će vam pomoći da prevladate samonametnuta ograničenja.“ Gary John Bishop u ovom priručniku nudi alate i savjete potrebne da razbijete okove koji vas sputavaju, a drugačiji pristup je taj zbog kojeg je ova knjiga drugačija od ostalih ovoga žanra.

Ne znam kako vas, ali mene je naslov odmah osvojio. Mislim na ovaj neprevedeni, odštampani dio! Nasmijala sam se i prvo što sam pomislila bilo je da bismo svi sami sebe što prije trebali od*ebati i tako si napraviti ogromnu uslugu. Pomoći sami sebi da se prestanemo ubijati u pojam, non stop, 24/7, svake minute u svakome danu. Ajme koji bi to spas svima bio! Zamislite tu slobodu!

„Ljudi život provedu čekajući promjenu, a nikad ne shvate da su oni promjena.“

Sigurna sam da me razumiju oni koji često razmišljaju, a onda ih to dovede do nevjerojatnih i 100% nemogućih scenarija oko kojih se naravno brinemo kao da znamo da će se svi redom desiti. Kako to umara... Kako to troši divnu nam energiju... Kako nam to stvara probleme koji se nikada ne bi pojavili da ne „brijemo u prazno“... Kako nam to jako često stvara i velike zdravstvene probleme...  Napravimo sami sebi uslugu i od*ebimo se!

Da, da... Smiješno mi je i dalje, ali i volim ovako izravno, od srca, jednostavno i zdušno opsovati. Gary John Bishop mi se i u ovom pogledu svidio jer si dopušta te male „izlete“ u nepristojno pripovijedajući nešto čemu želi dati veću poantu. Nije čovjek nepristojan, samo se ponekad malko više iživcira i dajem mu za  pravo da se oslobodi energije i kaže nešto onako kako želi.

Njegov jednostavan stil me u trenutcima podsjetio na pravog trenera. Jeste li trenirali  koji sport? Sjećate li se trenera kako vam sa strane urla i bodri vas i usmjerava i pokušava doprijeti do vas kako biste dali i više od 110% od sebe? Na trenutke sam se i ja tako osjećala s gospodinom Bishopom čitajući njegov priručnik.

Nema u tekstu vikanja ni ništa slično, ali ja sam osjetila da je on pored mene i da me bodri, da mi pokušava svim snagama dati do znanja da ja mogu! Što? Ovisno na kojem dijelu knjige smo, ali u globalu želim reći da je njegova pozitiva i volja u ovoj knjizi puno opipljivija i življa zbog načina na koji je odlučio napisati ju. Zna čovjek što priča iz iskustva i vjerujem da ono što „propovijeda“ i način na koji to radi, dopire do onih kojima je potrebno.

Nije Bishop otkrio toplu vodu u ovoj knjizi, niti sam ja očekivala takvo nešto, ali dobila sam zanimljiv način objašnjenja već poznatog što je ponekad velika stvar. Znaju meni neke stvari biti jasne, onako u globalu, no tek kada mi ih netko lijepo jednostavno predoči sjednu na svoje mjesto. Evo npr. očekivanja. Jako ih često imamo prije nego otvorimo neku knjigu jer smo čitali tuđa viđenja ili jer nam je naslovnica prekrasna ili je tema baš ona koju volimo. Očekivanja nam najčešće unište veselje čitanja, gledanja, igranja... 

I baš taj dio knjige je meni osobno bio najzanimljiviji. Pronašla sam sebe i svoje čitalice iz book cluba čim sam malo o tome razmislila. Najčešće negativne utiske o pročitanom krećemo s riječima: „Ja sam očekivala...“ i ode sve u tri lijepe... Super je kada se radi samo o knjizi ili filmu, ali kada su to puno veća očekivanja, kada krenemo od sebe i potiho tražimo od drugih ono što mislimo bez da smo im rekli. I onda se naravno razočaramo kada to ne dobijemo...

Ili kada uzmemo sebe za polazište i očekujemo da će netko napraviti nešto za nas što bi mi za njega, ali se to ne desi. Bezbroj je primjera i drago mi je što je ovaj trener mene „natjerao“ da o tome malo više promislim. „Mnogo se lakše pomiriti s nepredvidljivošću života i suočiti se s okolnostima kakve god one bile nego da nosite teško breme jer se odbijate osloboditi nepotrebnih i beskorisnih očekivanja.“