Autor: Chris Carter
Izdavač: Leo-commerce d.o.o., 2020.
S engleskoga prevela: Dolores Jovanović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Detektiv Robert Hunter je u još jednom svom, jedanaestom, standardnom lovu na bolestan i poremećen um gdje mu je kao i uvijek oslonac njegov partner i prijatelj detektiv Garcia. Interesantno započinje cijela priča jer ne bismo rekli da bi slučajna krađa dnevnika mogla otkriti puno više od popisa sastanaka i liste za kupovinu. Ono što ovaj dnevnik skriva je puno puno groznije, nezamislivo i kao tako savršeno za posebnu elitnu jedinicu za sva ubojstva počinjena s velikom brutalnošću i sadizmom (ultranasilnim zločinima) s Hunterom na čelu.
Posljednja pročitana knjiga u godini, baš ova, ni malo slučajno. Htjela sam završiti vrlo dobru čitateljsku godinu dobrim trilerom, za promjenu. Ono što sam čitala od tog žanra kroz 2019. doprinijelo je samo dizanju mojeg tlaka. Najdraži žanr moram gledati kako se razvodnjava, kako postaje neuvjerljiv, dosadan, pun rupa i nerealnih djelova. Nisam htjela otići u novu godinu ovako razmišljajući pa sam posegnula za onim za kojeg smatram da me neće razočarati. I bila sam u pravu!
Moram odmah navesti da sam vrlo subjektivno krenula u ovu priču (iz gore navedenih razloga) pa sam poneke nespretnosti oko pojedinih dijelova romana zanemarila. Priča ima svoj početak, sredinu i kraj. Pisana je kao i svaki nastavak do sada, jednostavno, zanimljivo i realno. Vuče čitatelja u još jednu zavrzlamu interesantnog bolesnog uma i tjera na vrlo brzo listanje stranica (kod mene tipkanja po Kindlu). Vjerujem da navedeno odlično opisuje ono što želimo od dobrog trilera, a sitnice koje će obožavatelji serijala ovdje izdvojiti kao nepotrebne ili nedovoljno šokantne lako možemo zanemariti. Pogotovo kada se sjetimo prijašnjih pročitanih tzv. trilera.
Ljubiteljima serijala nećemo zamjeriti cjepidlačenje jer nekako na to i imaju pravo, a kako sam ja jedna od njih moram samo navesti da je u cijelom romanu mrvu falilo onog Carterovog čarobnjaštva. Priča je objektivno gledano, za one kojima triler nije prvi žanr, po P.S.-u osmišljena i neću ići u nikakve detalje otkrivanja pojedinosti koje su meni zasmetale jer, ruku na srce, cjelokupan dojam je odličan. I dalje imamo domišljate i inteligentne likove, dijaloge i događaje koji ovu vrstu romana stavljaju na vrh. „Ljudi griješe. Svi mi griješimo. Ljudi smo. Kad tuga zamrači um, ponekad racionalne misli izgube bitku i tada ljudi griješe. Nitko to ne može izbjeći. To je dio procesa iscjeljenja. To je dio procesa u kojem se nastojimo ponovno osoviti na noge nakon gubitka koji nas je uništio.“
Hvala gospodinu Carteru što je dosljedan sebi i svom detektivu Robertu Hunteru, hvala što nije prešao u James Bond/Marvel/Rambo varijantu, hvala što triler još s njim živi. Pošto je ovo jedanaesti dio serijala, navest ću prvih deset za sve one koji bi rado krenuli u avanturu s Hunterom i vratili si vjeru u ovaj žanr. Preporučam čitati redom i ne pretjerati s redanjem naslova iz serijala jer bi moglo doći do zasićenja. Priče su slične po sadržaju, imamo pozitivca i negativca i njihovo natjeravanje i hvatanje/bježanje i princip je sličan seriji „Criminal Minds“, svaka epizoda slična, a opet toliko različita. Tko voli, nek` izvoli:
0.5 – Lovac (može se pronaći u pdf obliku, kao uvod u cijelu priču)
1. – Ubojica Krucifiks
2. – Krvnik
3. – Noćni vrebač
4. – Kipar
5. – Jedan po jedan
6. – Zlotvor
7. – Ja sam smrt
8. – Pozivatelj
9. – Galerija mrtvih
10. – Lov na zlotvora
11. Krvlju zapisano
Iskreno se svaki put radujem kada pročitam roman Chrisa Cartera i onda s nestrpljenjem čekam idući. Njegovi romani su odmor od loših krimić/trilera i to je TO što je kod njega najbolje! Provjerite i uvjerite se sami!
Add comment
Comments