Recenzija knjige: Gospodarica jezera (Sedmi dio sage o Vješcu)

Nakon prolaska kroz portal u Lastavičjoj kuli, Ciri se našla u posve drukčijem svijetu, Svijetu vilenjaka. Zatočena je u klopki bez izlaza. Vrijeme je prestalo postojati, a nema ni jasnih granica ni portala što vode natrag u njezin svijet, svijet koji je i dalje u ratnom vihoru… Ona zna da mora pobjeći kako bi se napokon susrela s Vješcem, sa svojom sudbinom.

I gotovo je! Završilo je i ovo putovanje… Dugo sam odgađala napisati svoje viđenje pročitanog. Nisam htjela staviti točku na priču o Geraltu. Prvi dio serijala „Posljednja želja“ mi nije dao naslutiti da će mi nedostajati cijela ova ekipa, činilo mi se previše hladno i odjsečeno. A evo me sada, tužna, jer ono što je uslijedilo bilo je sa svakim nastavkom sve bolje. Individualno je koji će dio kome biti najbolji, onaj s najviše akcije s krvavim i mrtvim tijelima Geraltovih protivnika, onaj gdje bolje upoznajemo vješčeve suputnike, onaj gdje je rat u središtu radnje ili ih voljeti svaki zbog onoga što nam pruža.

Ja sam odabrala zadnju mogućnost. Svaki dio iz serijala ima nešto svoje, svaki je sličan stilski, a opet različit u tempu i središnjoj priči. Ekipa koju smo upoznali u ovih sedam nastavaka je osebujna, svoja, drugačija; svatko od likova je poseban na svoj način i svatko od nas čitatelja si može pronaći onaj najdraži lik s kojim će putovati kroz cijelu priču o „sudbini“.

Ozbiljnost koju možemo preslikati i u današnje vrijeme također je prisutna i u ovom nastavku: „Danas Zlo upravlja zakonima – jer mu zakoni pomažu. Djeluje u skladu sa sklopljenim mirovnim ugovorima, jer su na njega mislili dok su ih sklapali...“ Očekivanja koja si stvaramo čitajući svaki dio, onaj idući nam pruža slične temelje i viđenja, s time i dozu realnosti u mašti.

Duhovitost je sveprisutna što romanima daje jednu čar više, jednu notu više, pogotovo kada su u pitanju ozbiljne stvari:  „S ljubavlju je kao s bubrežnim kamencima. Dok ne doživiš napadaj, nemaš pojma da nešto takvo postoji. A kada ti o to me pričaju, ne vjeruješ.“ Kompleksnost romana, njihova povezanost i ponekad nedovoljno jasno i zbrčkano pripovijedanje tjera čitatelja na više angažiranosti i veću usredotočenost. To je jedan od razloga zašto bih sugerirala čitati serijal redom i bez većeg vremenskog razdoblja između nastavaka kako bi tijek i razumijevanje radnje bio svjež u sjećanju, a tako odmah i jasniji.

Voljela bih da se još koji dio pojavi u budućnosti da se ne zaboravi vještac i njegova bitnost, njegova svrha postojanja. Sigurna sam da bi još jedna zbirka priča s glavnim i sporednim likovima dobro došla za ljubitelje cijele franšize. Njima Geralta nikad neće biti dosta! Ja koja sam se susrela samo s romanima rado bih još čitala o nestašlucima, svađi, čarobnosti, prijateljstvu i ljubavi s uvijek prisutnom dozom humora što me uvijek uspije odlijepiti od sadašnjosti i odvesti u svijet mašte.  

Nekako općenito pišem o serijalu, nisam se usredotočila na radnju „Gospodarice“ jer ju ne želim otkrivati, no reći ću da sam sve u svemu zadovoljna s cijelim zadnjim dijelom serijala iako sam na samom kraju ostala malo iznenađena. S obzirom na sve do sada opisano u romanima, svu jakost i ponos u likovima, snagu i neustrašivost, odgovornost, hrabrost i privrženost, imala sam očekivanja i nekako su se oslanjala na sve navedeno. Ne znam što sam točno htjela, ali sigurno više od onog što sam dobila. Spektakularnost bi bila savršena, a ovako je moje subjektivno mišljenje da je kraj serijala i posljednjeg romana mrvu mlak s obzirom o kojoj vrsti sadržaja se radi. Nije loše, kada sada zastanem i razmislim i odbacim očekivanja, ipak nije loše.