Recenzija knjige: Posljednja noć u Tremore Beachu

„Usamljena kuća na obali Irske. Glazbenik, Peter Harper u potrazi za inspiracijom. Olujna noć koja će sve promijeniti.“ Meni su ove tri rečenice bile dovoljne da glasam baš za ovaj naslov za zadatak čitateljskog kluba Nedopričljivi Gradske knjižnice Rijeka. Plus mi je bio i taj što me roman čekao na polici već četiri godine, a nikako da dođe na red. Istina, bilo je tu još naslova za koje se moglo glasati, i glasala sam, ali je ovaj na kraju pobijedio. I drago mi je što jest!

„...katkad samo treba reći glasno ono što želimo i sve se počne poklapati.“

Nakon što smo na sastanku pretresle sve i najmanje sitnice za i protiv ovog romana, moram priznati da je isti stvarno dobro prošao u našoj čitateljskoj grupici. Ovo bi kao bio neki dokaz da nisam jedina koja ovaj roman gleda kao ugodno iznenađenje. No, isto tako znamo da će o svakom djelu pisati hvalospjeve. Ja ne mogu reći da sam „pala na dupe“ nakon čitanja, ali da bih ga preporučila za dva ugodna poslijepodneva na plaži/trosjedu pod dekicom, bih.

Debitantski je to roman pa se moje mišljenje, gledajući i iz tog aspekta, samo još više taloži na pozitivnim utiscima. Ono što bih prvo izdvojila kao razlog zašto čitati ovu priču je stil. Lagan, jednostavan, zanimljiv, atmosferičan (rekla bih malo „spooky“) pa tako i napet te rezultira jako brzim okretanjem stranica. Ono, doslovno 200 stranica u šutu bez da smo toga svjesni. Jedna lagana napetica, ako bih mogla ta dva pridjeva staviti skupa... Dovoljno je interesantna da te uvuče u svoju priču, a opet i dovoljno lagana da ne umara i ne traži posebne intervencije moždanih stanica. I stvarno nije glupa ni naivna!

„Naučila sam kontrolirati svoje emocije, prihvaćati ih kao nešto neizbježno, ali ih postaviti na svoje mjesto. Na mjesto koje će mi dopustiti da nastavim napredovati kroz život.“

Radnja je smještena na obali Irske koja uz svoje malobrojne stanovnike Tremore Beacha savršeno zaokružuje cijelu priču. Ovdje je mjesto radnje savršen sporedni lik. Mali gradić, usamljena kuća na plaži gdje je prvi susjed 10 minuta hoda po plaži udaljen od glavnog lika, savršeno odgovaraju.

Ono što Peter traži od svog smještaja na par mjeseci kako bi povratio svoju inspiraciju i odmaknuo se od svog ne baš savršenog života, pronašao je baš ovdje. Sve što mu treba i sve ono što ne želi uza sebe, prilagodio si je u potpunosti. Kako svi možemo zaključiti, ne može to biti vrhunac priče, što i nije, no neću više o radnji jer sam ja guštala u otkrivanju svega što nam je pisac htio ispričati.

Zanimljivi su mi bili i sporedni likovi, veza i interakcija svih likova u knjizi je bila uvjerljiva - prijateljstva, roditeljstvo, romantična ljubav... Vrlo realno i nepretjerano. Dio knjige koji zahuktava cijelu priču mi je na momente bio zbrčkan i falilo mi je u tom dijelu malo više čvrstog temelja.

„Ludost je živjeti život kao da nikad neće završiti. Iskoristi ga. Priznaj ga. Ne boj se toga i on će ti dati što god tražiš.“

S krajem je autor sve razriješio, a za one moguće nejasnoće pronašao je dobro rješenje. Kraj mi se svidio jer je uspio zaokružiti cijelu priču tako što je popratio ritam i formu ostatka romana. Mrvicu pretjerano, „američki“ bih rekla. Zatvorivši knjigu rekla bih da sam čitala jedan (za promjenu) realan i kvalitetno smišljen ljubić s dodatkom krimi žanra, kao začinom.

Ono što mogu reći je da sam se zabavila čitajući ovaj roman. Bilo je ovdje i nešto pretjerivanja, ali sam preko toga nekako prešla pošto mi je sve ostalo bilo dobro posloženo. Emocija mi nije izostala, kako na onom neočekivanom krimi dijelu, tako ni na romantičnom.