Autor: Liane Moriarty
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2020.
Prijevod: Ira Martinović
Recenziju napisala: Ivana
„Tog je dana Alice Mary Love otišla u teretanu i nekamo zametnula desetljeće života.“
Liane Moriarty omiljena je autorica diljem svijeta, sa svojim uspješnim (i uspješno ekraniziranim) knjigama i prpošnom osobnošću kojom osvaja svih. Do sada me njezine priče nisu privlačile, a ostat će tako i dalje. Točno sam dobila što sam i očekivala, jedan solidan prosjek.
Svakako preopširno, previše nebitnih likova, često banaliziranje nekih ozbiljnih i kompleksnih pojava, ali ponekad i ugodno iznenađenje razrade teme i događaja. Možda joj se nekad ponovno vratim, no zasad je dovoljno. :-) Naravno, stvar je osobnog ukusa i štiva koje mi se čita. Ako nije za mene, ne znači da nije za većinu, dapače. I isto tako vjerujem da će autorica svoju uspješnu karijeru nastaviti, i neka!
Spomenuta žena lijepog imena Alice Mary Love jednog se dana budi nakon udarca glavom koji je zadobila u teretani (koju usput rečeno mrzi), i boji se da je udarac osjetilo i dijete koje nosi u trbuhu. Misli, dakle, da ima dvadeset devet godina, da je ludo zaljubljena u supruga Nicka i da čekaju svoje prvo dijete.
No činjenice su pak drugačije – ima trideset devet godina, ima troje djece (kojih se ne sjeća i koje ne poznaje), nalazi se usred razvoda s Nickom, druži se s ljudima s kojima je mislila da neće, majka joj ima novog dečka, a sa sestrom Elizabeth s kojim je bila jako povezana, odnos je napet i zategnut. Također, postoji jedno ime koje se u njezinoj prisutnosti nelagodno izgovara – Gina.
A razloge svemu tome ne zna. Alice je dakle, uslijed pada, dobila amneziju i zaboravila čak deset godina svog života. Sada ih treba odgonetnuti, prihvatiti i… pokušati popraviti?
Promatrajući reakcije ostalih, upoznavajući istovremeno dvije Alice, shvaćamo da je pitanje „popravka prošlosti“ opravdano. No opet, tko može suditi, i tko može reći kako bi se posljedice pojedinih (teških i tragičnih) događaja u životu trebale osjećati.
Autorica se dohvatila zanimljive teme i sve nas sigurno natjerala da pomislimo što bismo mi radili i kako bismo se mi osjećali nakon ovakvog događaja. Lijepo bi se bilo moći „vratiti“ u nekadašnje mentalno i fizičko stanje i vidjeti koliko smo se godinama promijenili. Bilo bi tu sigurno i pozitivnih ali i negativnih promjena.
Iako joj se činilo neprihvatljivo i nepojmljivo da se ona mogla toliko promijeniti, Alice je ipak shvatila da je sve točno na svom mjestu i u vremenu u kojem treba biti. A to je divna poruka i za život općenito, da svačiji put izgleda upravo tako kako treba, i da bez obzira na sve, prave ljude i prave stvari nikad nećemo izgubiti.
Add comment
Comments