Recenzija knjiga: Dječak koji je uzgajao zmajeve, Dječak koji je živio sa zmajevima i Dječak koji je letio sa zmajevima

Kako desetogodišnji dječak Tomas, glavni lik romana, na samom uvodu kaže: „Mi uzgajamo zmajeve. Samo da znate, njih je mnogo, mnogo teže uzgojiti nego krastavce!“, neće ova pustolovina biti med i mlijeko... A ne, ne! Bit će to jako zabavna, napeta, simpatična, duhovita, vrckava priča koja će se dotaknuti, osim genijalnih zmajeva, i odnosa među prijateljima, odnosa u obitelji i društvu. Priče su ovo kakve bi sve ovakve vrste priča trebale biti!

Čim sam u naslovu vidjela da se spominju zmajevi, odmah me podsjetilo na divne crtiće „How to Train Your Dragon“ (2010), „How to Train Your Dragon 2“ (2014) i „How to Train Your Dragon: The Hidden World“ (2019). Divni crtići koje uvijek svima preporučim ako vole gledati nešto što „nije“ za njihovu dob, a žele se zabaviti, ali da im u srcu ostane onaj ugodan osjećaj topline i ljubavi. „Uvijek ima vremena da zastaneš i pomirišeš ruže.“

Ja sam od onih kojima malo dijete još uvijek živi unutar njih i jako se raduje onim stvarima koje se preporučuju djeci. Zamislite djevojčicu, ravnih šiškica kako sjedi na podu i razdragano plješće rukicama s ogromnim osmijehom na licu. Tako se ja nekako osjećam svaki put kada krenem u neku od pustolovina za te godine. Iz tog razloga sam čitala i „Letećeg Lovru“, i „Matildu“, „Malog milijardera“, razne „5 minutne šaljive priče“, „Dječaka u haljni“, „Dječaka zvanog Božić“, „Djevojčicu koja je spasila Božić“, i puno drugih. Jer sreća i ljubav je to!

Tomas i njegove priče su se jako lijepo uvrstile u gore navedene naslove. Uživala sam od prve rečenice! Doslovno! Svaki sporedni lik je svoj, možemo ga zamisliti i odlično se nadopunjuje s Tomasom. Njegova sestrica Lolly je kao jedna tasmanijska neman u balerinskoj tutici pustošila sve oko sebe i na taj mi način uvijek stavljala osmijeh na lice. Iako je takav zadatak bio namijenjen za zmajeve, ona im se dobro približila u toj ulozi.

Zmajevi i njihove boje, njihove osobnosti i čarobnosti smo mogli zamisliti sa svakim opisom. Kao da mi je crtić bio ispred očiju. Predivne boje! Naravno da su romani upotpunjeni unikatno vrckavo-simpatičnim ilustracijama koje je osmislila Sara Ogilvie, nagrađivana slikarica i ilustratorica. Da to nije toliko lijepo, rekla bih da mi fale boje na stranicama, ali imala sam ih pred očima kada se o njima pisalo pa nije smetalo.

Naučili smo u ova tri romana puno, a zabavili se još i više. Koliko god da je ovo jedna divna razbibriga, daje nam na vrlo suptilan i lijep način razne životne istine s kojima se svi mi suočavamo na dnevnoj bazi. „Ponekad se protiv vatre jednostavno moraš boriti ljubaznošću.“ Upoznali smo i ljubav, odgovornost, snagu prijateljstva, ali prepoznali i ljudske nesavršenosti od kojih smo naučili da su česte, no svakako ispravljive. Nada nam je ovdje bila društvo i toplina nas je pratila na svakoj stranici.

Moram priznati da sam se u više navrata slatko nasmijala na određene primjedbe i konstatacije likova. Maštovito i slikovito, i meni vrlo duhovito: „Ništa nisam čuo, ali tata ima uši kao dugouha lisica. Budući da se bavi glazbom, očito je senzibiliziran. Mogao je čuti prdac mrava u susjedovom vrtu kroz duplo staklo.“

Nema mi druge nego od srca preporučiti svaki od ovih romana koji se mogu i zasebno čitati; Tomas nas podsjeti na određene dijelove ako smo ih slučajno zaboravili, ili se s njima možda nismo ni susreli, tako da koji god naslov da uzmete nećete pogriješiti. No, ja ipak preporučam čitati redom jer su super! Savršeno štivo za velike i njihove male kojima će odgovarati odmor od teških tema, a opet, neće biti previše banalno i naivno. Kupite ova tri romana i darujte ih svojim desetogodišnjacima. Neka im to bude dar ispod bora ove godine, a neće zaostati ni kao dar za rođendan. Ja već imam plan ispod kojeg će se bora ugodno smjestiti...