Autor: Emmanuel Carrère
Izdavač: Vuković&Runjić, 2020.
Prijevod: Ursula Burger
Recenziju napisala: Ivana
„Svaki čovjek ima nešto čega se boji, ali i nešto što priželjkuje više od svega na svijetu.“
Voljeni Carrère ipak je čekao duže nego što je trebao, no ispada da je ipak „tajming“ odradio svoje jer sam ga čitala taman u vrijeme kad su iz naklade Vuković&Runjić objavili da izdaju Dickove „Tecite, suze moje, reče policajac“. I sad će one odmah biti na redu. :-) Inače, vjerojatno potpuno naopako, biografiju kultnog pisca SF romana Philipa K. Dicka nisam poželjela čitati zbog njega već zbog autora biografije, čovjeka po mojoj mjeri, Emmanuela Carrèrea.
O Dicku nisam ništa znala, nisam ništa njegovo ni pročitala, i mislim da će biti puno lakše čitati ovu biografiju ako znate išta o Philipu Dicku. Da ponovim, imam savršenu priliku da to ispravim, a svakako sam na ovom putu pa moram raditi s onim što mi je na raspolaganju. I unatoč nepoznavanju ičega vezanog za život i djelo Philipa Dicka, knjiga je jako dobra, Carrère je još jednom jako jako dobar. A Dick autor kojeg ću željeti čitati.
Svatko tko poznaje Philipa K. Dicka, bilo knjige ili filmove inspirirane njegovim djelima, zna da je bio čudan i vizionar. Njegovi su svjetovi bizarni i puni neobičnih i potpuno ili gotovo nestvarnih likova. U tome se i krije njegova prepoznatljivost, jer je granica između stvarnosti i fikcije, razuma i ludila, zabluda i istina vrlo nejasna.
„Shvatio je da može vjerovati u nešto a da to nije nužno istina, jer nije samo bio SF autor, već i potvrđeni paranoik, te sklon miješati svijet zbilje s onime svojih knjiga.“
Svakako, osim što je bio i što još uvijek je jedan od najpoznatijih i najoriginalnijih pisaca SF romana, bio je i jedan od najproblematičnijih i najtežih, a upravo se s time u koštac uhvatio Carrère. Kako bi uspio ući u njegov um, koristio je djelomično i konvencionalnu strukturu proučavanja njegova djetinjstva i traume koja mu je odmah na početku obilježila život (sestra blizanka umrla je brzo nakon rođenja), zatim ranih godina kao pisca, pa njegovog krajnje neurednog i s njegovom ličnošću zapravo posve nepovezanog romantičnog života, kao i borbe s depresijom, pokušaja samoubojstva te njegovih posljednjih nekoliko godina koje su nepovezano prikazane u dnevničkim zapisima.
No osim toga, Carrère ide i dalje i, dozvoljavajući si slobodu i empatiju, pokušao je prodrijeti u mozak čovjeka koji je čak i svoja najluđa djela smatrao stvarnima i činjeničnima. Obrađuje tako, isto na način i na koji je Dick pisao – gorko ironično – teme kao što su zlouporaba droga, psihičke nestabilnosti i ispadi. Njegov je život bio neuredan, traljav i često tužan. No ipak ga se pamti kao briljantnog pisca. Umro je relativno mlad, u 50-ima, a u plodnoj karijeri objavio je preko 40 romana i 120 kratkih priča. I svi zbilja ističu da ima nešto jako primamljivo u njegovim paranoičnim, mračnim ali i komičnim junacima, o problematičnim vidovnjacima, bizarnim vanzemaljcima, zlokobnim organizacijama.
Dick je i kao čitatelj bio vrlo znatiželjan i zanimale su ga posebno filozofije i religije. Do kraja života postao je i vjerski fanatik, a bilo mi je i jako nostalgično uočavati Carrèreove suptilne misli o primjerice Kristovom uskrsnuću, kraljevstvu nebeskom i slično. Raskošna Dickova karijera sigurno ne bi bila moguća da stalno uza sebe nije imao ženu koja je podržavala njegove opsesije. No ipak, ženio se pet puta. A kao i sve njegove knjige, i ova jedinstvena biografija propituje što je ljudsko na način na koji to zna samo Carrère.
Add comment
Comments