Autor: Dani Atkins
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2021.
Prijevod: Josip Kovačević
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Jako sam se ugodno iznenadila kada sam krenula s čitanjem ovog romana, ne znajući u koji žanr se smješta, i u jednom čitanju došla do njegove polovice. Bilo mi je intrigantno jer način pripovijedanja nije bio klasičan. Linijska radnja se ovdje mijenja i, sigurna sam, nećete znati što će se točno dogoditi do posljednje stranice. Ne znam ako mogu bolje opisati preporuku bez da spojlam... Možda ako kažem da sam shvativši što nam je spisateljica pripremila za kraj, zaplakala?
Glavni lik je Rachel čiji je život savršen. Mlada je, pametna, ima divno društvo, najzgodnijeg dečka i planove za fakultet. Cijeli joj je život na dlanu! Ali... Pet godina poslije, Rachel se još uvijek pokušava posložiti nakon jednog događaja koji je promijenio život, kako njoj tako i cijelom njezinom društvu. Ovako se čini, rekla bih i dosadno, već viđeno, ali vjerujte mi, nije ni blizu obična priča.
Stilski je lagano pisana i to je također bio razlog što sam knjigu na kraju pročitala u dva čitanja. Možda bi bilo i u jednom, ali kako čitam prije spavanja, san je ipak bio jači. Možda i bolje, pošto sam cijeli idući dan htjela vidjeti što će na kraju biti sa cijelom pričom, jedva dočekala uzeti ju u ruke i nastaviti čitati.
Iznenadila sam se kada sam došla do sredine knjige, gdje sam prepoznala dio koji bih inače pronašla u ljubiću. Nisam očekivala, nije mi prvi dio knjige davao naslutiti na to. Okretanje očima je krenulo, i nije pomoglo, ali sam dobila uvid u ljubav koji bih radije voljela doživjeti na originalniji način, sukladno prvom dijelu knjige.
Osobno nisam od ljubavnih knjiga, u biti jesam od onih gdje je ljubav bez klišeja. Ono što želim reći jest, da nisam od ljubića. One priče za koje znamo kako će završiti, a da nismo ni krenuli? Ne, hvala... Ja se volim iznenaditi, volim „rasti“, živjeti i proživljavati prave emocije koje nam likovi nose, ne one „upoznaju se, shvate da se obožavaju, posvađaju se, pomire i onda se ožene i žive sretno do kraja života“.
Te površinske priče više ne mogu čitati, samo mi stvaraju nervozu. Život je kratak i radije biram ne biti iznervirana dok bih trebala uživati u čitanju.
Ono što je uslijedilo, sve je posložilo na mjesto. Kako se bližio završetak sve me više bilo strah što me čeka, s obzirom na dio koji mi se nekako nije uklapao u cijelu priču. Kao da je prvi i zadnji dio pisala jedna osoba, a sredinu nadodala neka druga. Bez obzira na to, emocija koju sam dobila, nadmašila je sve ove moje problemčiće koji su se pokazali kao beznačajni.
Ljubav, koju sam očekivala sam dobila, čak i na više razina. Rasplakala me činjenica i rasplet koji je jako dobro osmislila spisateljica kojoj je ovo bio prvi roman. Topla priča koja pogađa u srce, ako joj damo priliku da nas obuzme. Ja sam stvarno ugodno iznenađena jer mi se žanr kojeg nisam ljubitelj lijepo umaskirao, dok sam primjetila da se onima koji vole ljubavne knjige ideja ispričane priče baš i nije svidjela. Iako, ako dođete do kraja, vrijedno je, bez obzira u koju skupinu spadate.
Dani Atkins je započela s pisanjem kada su joj djeca odrasla i odselila iz doma pa je pronašla vremena baviti se onim što voli. Napisala je još dva romana koja bih rado pročitala, tako da je ovo mala molbica nakladniku. Zanimaju me ideje po kojima je vodila radnju. Ako su upola interesantne i drugačije kao što je „Prijelom“, mene je zainteresirala.
Zamislite se, pronađite u sebi ono što knjiga nudi. Likovi su adolescenti i tako su predstavljeni. Ja sam daleko od njihovih godina, a ipak sam se mogla pronaći u njihovim likovima prisjećajući se sebe, vadeći osjećaje koje imam prema svojim dragim ljudima sada.
Add comment
Comments