Autor: Petra Dvořáková
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2021.
Prijevod: Sanja Milićević Armada
Recenziju napisala: Ivana
„Gotovo da ne razumijem kako je netko tako krhak odabrao ovakvo, mesarsko zanimanje. Jer klasična kirurgija jest takva. Nimalo uzvišen ni fin posao. Zadah trbušne šupljine, prosti doktori i stres. Tako bih to sažeo. Ali kad se sve to zanemari, kirurgija je gotovo magično umijeće.“
U raznim životnim privatnim i poslovnim situacijama često je teško reći tko kakvu igru igra, tko gubi a tko pobjeđuje. No isto to u operacijskoj sali postaje škakljivo i ne sasvim bezopasno. Prepucavanja, rivalstva i dokazivanja sebi ili drugima mogu u potpunosti zavladati, pa se postavlja pitanje koliko smo zapravo sigurni kad su nam životi u rukama drugih. Ovim i raznim drugim problemima unutar ali i van doktorske struke bavi se nagrađivana češka autorica kojoj ni samoj nisu strani bolnički razgovori.
![](https://primary.jwwb.nl/public/r/i/q/temp-vngfhaiqjylawvgowvvm/6ks69u/1mmm-125.jpg?enable-io=true&enable=upscale&crop=1920%2C1440%2Cx0%2Cy0%2Csafe&width=860&height=645)
Naime, i sama je završila srednju medicinsku školu i radila neko vrijeme u bolnici kao medicinska sestra, pa je sve to vješto iskoristila kako bi prikazala živote, postupke, misli, osjećaje, greške, brigu, borbu, ljubaznost i ljudskost onih koji se bave najstresnijim poslovima.
Glavni junak je Hynek Grábl, doktor u jednoj malenoj bolnici u češkoj zabiti, čiji se privatni život također podudara s prirodnim okruženje. Situacije iz obiteljskog života na kojem mu nitko ne bi zavidio miješaju se s događajima na radnom mjestu, ali i greškama iz prošlosti koje sve više dolaze na naplatu. Ubrzo se otkriva da je bio prisiljen dati otkaz u jednoj klinici u Pragu nakon što je njegova ovisnost o alkoholu uzrokovala neke nemile događaje. No i u „novom“ početku situacija se znatno ne mijenja, jer ljudi su svugdje ljudi i uvijek za sobom ostavljamo probleme i greške koje treba popravljati.
Autorica zbilja objektivno, nimalo nametljivo, a opet prisno i blisko predočava svakodnevnicu, možda malo kaotičniju nego inače, ali opet nimalo neshvatljivu i daleku, dapače, u velikom se broju situacija možemo poistovjetiti. Uz to je glavni lik u svom gorkom cinizmu i direktnosti zabavan i koliko god se nekad sablažnjavali, cijenimo iskrenost i vjerujemo mu jer ne koristi filtere za prikazivanje ičega.
![](https://primary.jwwb.nl/public/r/i/q/temp-vngfhaiqjylawvgowvvm/tqj8zi/2mmm-76.jpg?enable-io=true&enable=upscale&crop=1920%2C1440%2Cx0%2Cy0%2Csafe&width=860&height=645)
Ni kod njega pa tako ni kod autorice nema želje za prodavanjem ikakvih životnih mudrosti, pa čak ni zadržavanja naše pozornosti napetim i ludim obratima. Ne. Upravo je sve vrlo ležerno, neopterećeno, iskreno, onako kako je. I iako nije da nema dramske radnje u jednoj široj slici, težište nije na njoj već na karakterima, jeziku i nevoljko prisutnim ljudskim mislima.
„Izvalim se na kauč i uzaludno pokušavam zaspati. Po glavi mi se motaju dugovi, primarijus i Šimonik. Kako mi je davao do znanja da je u prednosti. Počinje me obuzimati panika zbog onoga što će se dogoditi. Uvijek sam se brinuo oko toga koliko će me služiti ruke, da se što duže mogu baviti svojim poslom i da uspijem vratiti dug, ali odjednom shvatim da moj veliki krah može doći s druge strane.“
„Umoran sam. Totalno i užasno. Onako umoran kako može biti samo doktor koji je nekoliko sati u komadu stajao u dvorani i pokušavao složiti potpuno zbrčkanu utrobu. Tako to ispadne uvijek kad mislim da će biti mirno.“
Add comment
Comments