Autor: Petra Dvořáková
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2021.
Prijevod: Sanja Milićević Armada
Recenziju napisala: Ivana
„Gotovo da ne razumijem kako je netko tako krhak odabrao ovakvo, mesarsko zanimanje. Jer klasična kirurgija jest takva. Nimalo uzvišen ni fin posao. Zadah trbušne šupljine, prosti doktori i stres. Tako bih to sažeo. Ali kad se sve to zanemari, kirurgija je gotovo magično umijeće.“
U raznim životnim privatnim i poslovnim situacijama često je teško reći tko kakvu igru igra, tko gubi a tko pobjeđuje. No isto to u operacijskoj sali postaje škakljivo i ne sasvim bezopasno. Prepucavanja, rivalstva i dokazivanja sebi ili drugima mogu u potpunosti zavladati, pa se postavlja pitanje koliko smo zapravo sigurni kad su nam životi u rukama drugih. Ovim i raznim drugim problemima unutar ali i van doktorske struke bavi se nagrađivana češka autorica kojoj ni samoj nisu strani bolnički razgovori.
Naime, i sama je završila srednju medicinsku školu i radila neko vrijeme u bolnici kao medicinska sestra, pa je sve to vješto iskoristila kako bi prikazala živote, postupke, misli, osjećaje, greške, brigu, borbu, ljubaznost i ljudskost onih koji se bave najstresnijim poslovima.
Glavni junak je Hynek Grábl, doktor u jednoj malenoj bolnici u češkoj zabiti, čiji se privatni život također podudara s prirodnim okruženje. Situacije iz obiteljskog života na kojem mu nitko ne bi zavidio miješaju se s događajima na radnom mjestu, ali i greškama iz prošlosti koje sve više dolaze na naplatu. Ubrzo se otkriva da je bio prisiljen dati otkaz u jednoj klinici u Pragu nakon što je njegova ovisnost o alkoholu uzrokovala neke nemile događaje. No i u „novom“ početku situacija se znatno ne mijenja, jer ljudi su svugdje ljudi i uvijek za sobom ostavljamo probleme i greške koje treba popravljati.
Autorica zbilja objektivno, nimalo nametljivo, a opet prisno i blisko predočava svakodnevnicu, možda malo kaotičniju nego inače, ali opet nimalo neshvatljivu i daleku, dapače, u velikom se broju situacija možemo poistovjetiti. Uz to je glavni lik u svom gorkom cinizmu i direktnosti zabavan i koliko god se nekad sablažnjavali, cijenimo iskrenost i vjerujemo mu jer ne koristi filtere za prikazivanje ičega.
Ni kod njega pa tako ni kod autorice nema želje za prodavanjem ikakvih životnih mudrosti, pa čak ni zadržavanja naše pozornosti napetim i ludim obratima. Ne. Upravo je sve vrlo ležerno, neopterećeno, iskreno, onako kako je. I iako nije da nema dramske radnje u jednoj široj slici, težište nije na njoj već na karakterima, jeziku i nevoljko prisutnim ljudskim mislima.
„Izvalim se na kauč i uzaludno pokušavam zaspati. Po glavi mi se motaju dugovi, primarijus i Šimonik. Kako mi je davao do znanja da je u prednosti. Počinje me obuzimati panika zbog onoga što će se dogoditi. Uvijek sam se brinuo oko toga koliko će me služiti ruke, da se što duže mogu baviti svojim poslom i da uspijem vratiti dug, ali odjednom shvatim da moj veliki krah može doći s druge strane.“
„Umoran sam. Totalno i užasno. Onako umoran kako može biti samo doktor koji je nekoliko sati u komadu stajao u dvorani i pokušavao složiti potpuno zbrčkanu utrobu. Tako to ispadne uvijek kad mislim da će biti mirno.“
Add comment
Comments