Recenzija slikovnice: Šapice i tajna zelene loptice (Šapice #2)

Published on 3 May 2022 at 15:11

Autor: Slavko Sobin
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2021.
Recenziju napisala: Sandra
   

IG: https://www.instagram.com/sandyy_bee/
GR: https://www.goodreads.com/user/show/32538982-sandra-nedopri-ljivica

Ako još niste upoznali dva mala slatka bića s ukupno osam nogu, koji se odazivaju na ime Dona i Mrš, puno toga propuštate. Dakle, svakako to učinite, bilo da potražite prvu knjigu iz serijala jednostavnog naziva “Šapice” ili krenite s ovom knjižicom. Štete neće biti, ni u kom slučaju.

A ako ste, poput nas, odradili domaću zadaću i pročitali oba dijela, onda znate da su Dona i Mrš postali najbolji prijatelji i da sada žive zajedno. Mrš je sada dobio i novo ime - “Švrćo” (ajme veselja, tako se zvao moj prvi ljubimac, gardelin iliti književno češljugar). Ali, kako kaže autor, nastavimo ga zvati Mrš jer bi on sigurno tako htio.

Mrš je i dalje biće koje vidi sreću u malim stvarima: sjeni stabla, procvjetaloj trešnji, pahulji snijega… Zahvalan je za svaki trenutak pažnje i ljubav koju mu pružaju njegovi “čovjeci”. I nikad, ali nikad ga nemojte nazvati malim jer on je TAMAN.

“Primijetio je da ljudi ponekad zaborave pokazati koliko su zahvalni što imaju jedni druge. Nekad jednostavno previše žure i lijepi trenuci prolete kraj njih. A pravi pas će iskoristiti svaku priliku da repom po zraku ispiše ‘hvala’.


A Dona, naša fensi pudla, je kao i obično na dijeti te svako jutro koristi da se dobro protegne, naprijed pa natrag; to znate ako vježbate jogu. No, Dona se s tim neće složiti:

“Da mi nisi više nikad spomenuo jogu, oni su ukrali moje poze za buđenje i još ih nazvali: PAS PREMA GORE I PAS PREMA DOLJE, a nitko me nije pitao za autorska prava. Mogli su ih bar nazvati Dona prema gore i Dona prema dolje.

Nemojte misliti da je Dona samo fina cura koja pazi na svoj izgled i prehranu, uz svakodnevne jutarnje vježbe. Zna ona jako dobro pokazati zube i uvesti reda, pogotovo ako se radi o njenom najboljem prijatelju. 

Priča će se zahuktati kad netko u parku baci kričavo zelenu lopticu, a zna se što psi rade kad se to dogodi, i to baš svaki put. Sve do trenutka dok loptica ne doskoči do Vuka, jednog plavog i jednog crnog oka.

Ovdje ćemo stati jer nešto morate otkriti i sami. A to je da ništa nije onako kako izgleda, samo tomu moramo dati priliku i vjerovati. Uz već ranije naučene vrijednosti poput prijateljstva i tolerancije, klinci će naučiti ponešto i o dobroti.

“Dobrota je nešto o čemu treba pričati kad si jako mlad. Poslije riječi nisu potrebne. Kad pričaš o nečemu, samo ponavljaš ono što već znaš.

 

Već znate da su moje prave godine daleko od onih zbog kojih su ove priče napisane, ali uvijek sam zahvalna ovakvim autorima koji probude ono dijete u meni, koje uvijek jedva čeka da se to ponovo dogodi.

Za Slavka Sobina, psi su velika zabava i ljubav, a naravno i inspiracija. Likovi iz “Šapica” stvoreni su prema njegovim ljubimcima – Dona je bila njegov prvi pas, a dvije čivave Buba i Mara nose imena njegovih sadašnjih četveronožnih ljubavi. I s obzirom na to, sasvim je opravdano očekivati još puno nastavaka. Ne smijemo zaboraviti spomenuti odlične ilustracije koje i dalje potpisuje Patricio Alejandro Aguero Marino.

O autoru smo puno više pisali u prethodnom osvrtu pa vas nećemo sada zamarati s time. Samo ćemo na kraju reći da jedva čekamo nastavak. Pssst, autor mi je obećao da će se tu naći i neke mačje šapice.

A znate li kako sada izgledaju moje jutarnje vježbe joge? Uglavnom, ne mogu skinuti onaj blentavi osmijeh s lica dok izvodim “Donu prema gore” i “Donu prema dolje”.  

“Na kraju krajeva, ne možeš se baš svima svidjeti. Nisi krafna.

Ocjena: 10/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador