Autor: Maja Lunde
Izdavač: NAKLADA LJEVAK d.o.o., 2018.
Prijevod: Željka Černok
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Kako predivno, rekla bi, stvarno je predivno, da se tako nešto može dogoditi, iako je to ustvari nemoguće jer postoji toliko toga između neba i zemlje što ni ti ni ja ne znamo objasniti i tome se stvarno trebamo veseliti, zar ne, tome da je svijet prepun neobjašnjivih, fantastičnih stvari koje ne razumijemo, to je ono što život čini vrijednim življenja...“
Sve prave blagdanske priče, tople i s puno nade su mi u zadnje vrijeme one predviđene za mlađe naraštaje. Ta njihova jednostavnost koja nas podsjeća na bitnost života je točno ono što mi je potrebno u ovom posebnom mjesecu, a sigurna sam da je tako i s velikom većinom.
Uz „Snježnu sestru“ moram preporučiti i trilogiju Matta Haiga: „Dječak zvan Božić“, „Djevojčica koja je spasila Božić“ i „Otac Božić“, kao štiva koja biste trebali čitati svojoj djeci pa tako onda i sebi jer, čarobne su to priče pune nade.
Skoro pa jedanaestogodišnji Kristian rođen na Badnjak oduvijek je volio svoj rođendan. Miris medenjaka, mandarina i okićenoga božićnog drvca, pucketanje vatre u kaminu i treperenje svijeća adventskog vjenčića na blagdanskom stolu su bile „sitnice“ koje su ga ispunjavale potpunom srećom. Znamo da život nije bajka, tako ni Kristianu nije onako kako je naučio tijekom godina.
Detaljnije o tome tko, što, kako i zašto morat ćete pronaći u ovoj predivnoj slikovnici, jer vam ja o sadržaju više ništa neću reći. Kao i uvijek, smatram da je potrebno osobno proći njegovim putem i doživjeti ga bez previše informacija.
Mi planiramo svoje dane, a život često skrene u nekom drugom smjeru. Teški trenutci znaju u vrijeme blagdana biti puno teži nego što jesu, ali isto tako znaju pružiti i nadu. U ovoj predivno oslikanoj tvrdoukoričenoj priči imamo vrlo slojevitu priču u kojoj su glavni akteri djeca. Djeca nam inače pružaju nadu i od njih možemo uvijek puno naučiti, ili prisjetiti se. Pogotovo kada je Božić u pitanju...
„Božićno je raspoloženje poput mekanog i ugodnog osjećaja trnaca u nožnim prstima i srce ti počne malo brže kucati, ali ne tako jako da osjetiš nelagodu. Božićno je raspoloženje kad imaš osjećaj da želiš raširiti ruke i zagrliti nekoga. Božićno te raspoloženje tjera da zapjevaš, da se smiješ, da osjetiš knedlu u grlu. Sve to istovremeno.“
Prošle sam godine prvi put čitala „Snježnu sestru“ kao zadatak za Hoću knjigu book club. Jako nam se svidjela. Sva! Od korica, „divnopredivnih“ ilustracija koje probude osmijeh kada je baš taj osjećaj naslikan, ali i izazovu suze kada je na redu taj dio priče. Odlučila sam da ću ju pročitati jednom godišnje u vrijeme blagdana. To je razlog zašto sam ju ponovno čitala, i ne, nisam pogriješila s odlukom.
Podsjetila me što je bitno u životu i rasplakala od tuge i nade. Vratila sjećanja na neke prošle dane, osvijestila sadašnjost.
Priča koju bismo u biti trebali čitati jednom mjesečno, pogotovo ako se osjećamo izgubljeno, prestrašeno, bezizlazno, kada ne vidimo dalje od svoje težine na prsima koja nam ponekad ne dozvoljava disati. Jednostavno je, udah i izdah i tako polako ponavljati. Zar ne? Ponekad nije, ali moramo, nema nam druge.
Kristian i ekipa koja nas vodi ovom divnom, ali teškom pričom, puno će nas naučiti, prodrmati, ali i dozvoliti nam proživjeti sve osjećaje koje su i oni doživjeli. Nakon toga osjećat ćemo se lakši, imat ćemo prijatelja više, osjećat ćemo da nismo sami, da nas razumiju, da smo shvaćeni...
„Dvoje dobrih prijatelja bolje je od stotinu loših.“
Add comment
Comments