Recenzija knjige: Škrinjica od riječi

Nena Šahbazović zadnjih godina svoje poetske radove objavljuje na svojoj Facebook i Instagram stranici "Škrinjica od riječi" koje prati preko 56000 ljudi. Zašto je tome tako provjerite na društvenim mrežama, ali si svakako uzmite i primjerak zbirke koja zaokružava sve ono što spisateljica drži u duši u kojoj će se svatko od nas prepoznati.

Zadnji sam se put "mučila" s pisanjem utisaka kada sam pročitala riznicu priča "Mi. Žene." Nataše Jukić. Evo me ponovno, s istim nakladnikom koji pogađa sa svojim zbirkama ravno tamo gdje treba. Da me se ne bi krivo shvatilo, mučenje oko pokušaja iznošenja svega što bih htjela reći kako bih uspjela dočarati ono što je u meni probuđeno i pronađeno. Mučenje jer ne želim umanjiti ono što se nalazi između korica ove zbirke, a to je jaakooo puno.

Pošto sam i ja jedna od pratitelja Facebook stranice Škrinjica od riječi, kada sam odlučila proviriti u zbirku pametno sam si uzela označivače za stranice jer sam naslutila iz već viđenog da će mi biti potrebni. Nadobudno sam krenula i označavanje je postalo besmisleno! Što ću dobiti s time ako označim svaku moguću stranicu!? Nadala sam se izdvojiti par najemotivnijih, najljepših, najljubavnijih, najsretnijih stihova i podijeliti ih s vama, ali sam onda shvatila da je toga previše te da je pametnije preporučiti vam da nabavite knjigu. Jer, rijetko svi doživimo pročitano na isti način. Sigurna sam da će ovdje svatko pronaći ono što traži...

Na jedan svoj specifičan način profesorica geografije Nena Šahbazović nas uvodi u svoj svijet kratkih stihova koji govore više od desetaka i desetaka ispisanih stranica. Nevjerojatno mi je koliko duboko i slikovito mogu ići par riječi koje su savršeno posložene:

"Obloge za dušu.
Zakrpe od ljubavi.
Naručje za melem za sve tuge.
Da imaš nekog sa srcem.
Da imaš nekog tko ga
za te ima."

"Neki imaju manje,
Neki više sreće u životu.
Obično oni s manje sreće
pronađu više razloga
za radost."

Ja sam na ovih 150 stranica pronašla sebe jako puno puta, pronašla savršenu želju koju ću zaželjeti prijateljici za rođendan uz navođenje pravog izvora (hvala vam na tome!), pronašla sam supruga u stihovima, prijatelje, obitelj. Svi smo mi na ovim stranicama. SVI! I to je tako lijepo! Spisateljica govori o svojoj osobnoj nutrini gdje se mogu pronaći svi koji iole razmišljaju i vole svoj život i sve što on u sebi nosi. Neki su me stihovi tako lijepo ogrnuli svojom toplinom i osjećala sam se ugodno kao pod dekicom, dok su drugi na isti način natjerali i suze na oči osjećajući ono što se želi izreći. Toliko emocija i lijepih misli dugo nisam vidjela na jednom ukoričenom mjestu.

Čitala sam, između ostalog, dva naslova od svjetski poznate Rupi Kaur: "Mlijeko i med" i "Sunce i njeni cvjetovi" i svidjeli su mi se, no Škrinjica je po mom osobnom, skromnom mišljenju za barem jednu stepenicu iznad. Možda zbog svoje jednostavnosti i iskrenosti, bez pretencioznosti, samo istina, kratka i jasna. Kao takva savršena je i za dar s kojim ćete puno reći, ne vi doslovno, već u vaše ime Nena Šahbazović. U redu je pustiti druge da govore za nas kada im to ide puno bolje i kada znamo da je ono izrečeno točno što i mi želimo reći.

Volim se ponekad izgubiti u tuđim stihovima i mislima koji mi najčešće vrlo jasno govore o bitnosti života. Škrinjica je ovdje progovorila o ljubavi, čežnji, prijateljstvu, toleranciji, čežnji, boli, govoreći na početku svima, ali uvijek na kraju vraćajući se čitatelju osobno. Divne igre riječi koje neće ostaviti ravnodušnima ni najtvrđe realiste, ali ni pesimiste. Sigurna sam da će baš svi ovdje pronaći nešto za sebe i htjeti to napisati i uokviriti te staviti na zid da svi vide ono što im iz duše viri.